Zarastanje rana
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zarastanje rana ili zacjeljivanje rana je proces u kojem koža ili neko drugo tjelesna tkivo obave samostalno iscjeljivanje nakon ozljede. U neoštećenoj koži, u epidermi (površinski sloj) i dermi (dublji sloj) formirana je zaštitne barijere protiv vanjskog okruženja. Kada se barijera ošteti ili ukloni, pokreće se orkestrirane kaskada biokemijskih događaja u popravci oštećenja.[1][2][3] Ovaj proces je podijeljen u predvidljive faze:
- zgrušavanje krvi (hemostaza),
- upala,
- rast tkiva (proliferacije) i
- adaptacije tkiva (sazrijevanje).
Abrazija šake | ||||
Proteklo vrijeme od povrede (približno u danima) | ||||
0 | 3 | 17 | 30 |
Zgrušavanja krvi može se smatrati dijelom faze upale, umjesto posebnog stadija.[4]
- Hemostaza (zgrušavanje krvi): U prvih nekoliko minuta nakon ozljede, trombociti u krvi počinju se spajati sa povrijeđenim ćelijama. To aktivira trombocite, što uzrokuje nekoliko pojava. Oni se mijenjaju u amorfan oblik, koji nije pogodan za zgrušavanje, i oslobađaju hemijske signale koje podstiču zgrušavanja. To rezultira aktivacijom fibrina, koji pravi mrežu i djeluje kao "ljepilo" koje međusobno veže trombocita. To čini ugrušak koji služi za spajanje na praznine u prekinutom krvnom sudu, usporavajući/sprečavajući daljnje krvarenje.[5][6]
- Upala (inflamacija): Tokom ove faze, oštećene i mrtve ćelije sa istiskuku, zajedno s bakterijama i drugim patogenima ili krhotinama. To se događa putem procesa fagocitoze, gdje bijela krvna zrnca "pojedu" krhotine i gutaju ih. U ranu se oslobađa trombocitni faktor rasta koji uzrokuje migraciju i diobu stanica tokom faze proliferacije.
- Proliferacije (rast novog tkiva): Ovu fazu obilježavaju angiogeneza, stvaranje kolagena, granulacija tkiva , epitelizacija i stezanje rane.[7] U angiogenezi, ćelije vaskularnog endotela formiraju nove krvne sudove.[8] U fibroplaziji i granulaciji tkiva, fibroblasti formiraju kolagen i fibronektin za rast i novi, privremeni vanćelijskog matriksa (ECM), koje izlučuju.[7] Istovremeno, odvija se ponovna epitelizacija epiderme, u kojoj epitelne ćelije šire se i "puze" na vrh ležišta rane, pružajući pokrov novog tkiva.[9] Pri stezanju rana, miofibroblasti smanjuju veličinu rane stezanjem njenih rubova korištenjem mehanizma koji podsjeća na ćelije glatkih mišića. Kada ulog ćelija bude blizu završetka, nepotrebne ćelije se podvrgavaju apoptozi.[7]
- Sazrijevanje (preuređivnje): U toku zrenja i remodeliranja, kolagen se poravnana duž linije napetosti, a ćelije koje više nisu potrebne uklanjaju se programiranom smrti ćelije ili apoptozom.
Proces zarastanja rana nije samo složen, nego i krhak, te je podložan prekidu ili neuspjehu koji vodi do formiranja neozdravljenih hroničnih rana. Faktori koji doprinose nezarastanju hroničnih rana su dijabetes, venske ili arterijske bolesti, infekcija i metabolički dobni nedostaci.[10]
Njega rane pomaže i brzini zarastanje rana, putem čišćenja i zaštite od ponovne ozljede ili infekcije. Ovisno o potrebama svakog pacijenta, to može biti u rasponu od najjednostavnije prve pomoći do čitavog niza specijalnih postupaka, kao što je ostomija, kontinencija sestrinstva i spaljivanje centra, sa izbledjelim intervalima obilježava značajne varijacije, ovisno uglavnom o veličini rane i uvjetima zarastanja, ali slika ne uključuje velika oštećenja koja uzrokuju hronične rane.