Umjereno-kontinentalna klima
From Wikipedia, the free encyclopedia
Umjereno-kontinentalna klima (Köppenov prefiks: D i treće slovo a ili b) jeste klimatska regija koju je difinirao ruso-njemački klimatolog Wladimir Köppen 1900. godine,[1] što je okarakterisano velikim sezonskim temperaturnim razlikama, sa toplim do vrućih (i često vlažnim) ljetima i hladnim (ponekad jako hladnim u sjevernim područjima) zimama. Padavine su često distribuirane kroz godinu. Definicija ove klime u vezi s temperaturom je prema sljedećem: srednja temperatura najhladnijeg mjeseca mora biti ispod −3 °C (26.6 °F) i moraju biti be najmanje četiri mjeseca čija je srednja temperatura na ili preko 10 °C (50 °F). Dodatno, lokacija u pitanju ne smije biti stepska ili pustinjska. Podtipovi Dfb, Dwb i Dsb poznati su kao hemiboreal.
Umjereno-kontinentalna klima se može naći između 40° N i 60° N širine,[2] unutar centralnih i sjeveroistočnih područja Sjeverne Amerike, Evrope, i Azije. One se mnogo manje mogu naći u južnoj hemisferi zbog većih područja okeana na toj širini i posljedičnog utjecaja mora. U sjevernoj hemisferi neke od umjereno-kontinentalnih klima, posebno u Skandinaviji, Novoj Škotskoj, i Newfoundlandu su jako pod utjecajem mora, sa relativno svježim ljetima i zimama koje su malo ispod tačke smrzavanja.[3] Malo ekstremnije umjereno-kontinentalne klime koje se nalaze u južnom Sibiru i američkom srednjem zapadu kombiniraju toplija ljeta i svježije zime u odnosu na primorsku varijantu.[4]