Stjepan I Carigradski
From Wikipedia, the free encyclopedia
Stjepan I (ili Stefan; grčki: Στέφανος Α΄, Stephanos I; novembar 867 – 18. maj 893) bio je bizantijski plemić i patrijarh Carigrada (886–893), koji je slavljen kao svetac u pravoslavlju. Rođen je u Carigradu kao sin carice Eudokije Ingerine, a otac mu je bio car Mihael III ili car Bazilije I Makedonac. Eudokija je bila Bazilijeva zakonita supruga, ali i Mihaelova ljubavnica u doba Stjepanovog začeća. Stjepanov brat bio je car Leon VI Mudri (866–912).
Stjepan I Carigradski | |
---|---|
Religija | Kršćanstvo |
Roditelji | Eudokija Ingerina[1] |
Još kao dječaka, Stjepana je Bazilije dao kastrirati te je odredio da će postati redovnik. Leon je naslijedio Bazilija i svrgnuo Focija I s mjesta patrijarha te je tako Stjepan postao patrijarh u dobi od 19 godina.[2] Stjepan je vodio ponovni pokop Mihaela III te je bio poznat po pobožnosti. Umro je godine 893. te je proglašen svetim.