Računovodstvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Računovodstvo je proces komunikacije finansijskih informacije o poslovnim događajima koji koriste dioničari i menadžeri pri donošenju poslovnih odluka.[1] Komunikacija je općenito u vidu finansijskih izvještaja koji pokazuju stanje kapitala u pojmovima ekonomskih resursa koji su pod kontrolom menadžmenta; vještina leži u činjenici da se biraju informacije koje su relevantne za korisnike i koje se mogu pouzdano novčano iskazati.[2]
Principi računovodstva koji se primjenjuju na poslovne događaje su zapravo tri povezane oblasti računovodstva u praksi, i to: računovodstvo, knjigovodstvo i revizija.[3]
Po definiciji[4], računovodstvo predstavlja skup međusobno povezanih i sinhronizovanih - usklađenih naučnih metoda putem kojih se obezbjeđuje evidentiranje određenih poslovnih događaja, analiza i kontrola tih događaja, planiranje ekonomskih događaja i njihovih budućih efekata, kao i informiranje upravljačkih i rukovodećih struktura o ekonomskim tokovima u domenu računovodstvenih informacija. Američki institut za certificirane javne računovođe (AICPA) definira računovodstvo kao "vještinu evidentiranja, klasificiranja i sumiranja u značajnom obimu i u novčanom pogledu, transakcija i događaja koji su, ili barem djelimično, finansijskog karaktera, te objašnjavanje tako dobijenih rezultata."[5]
Smatra se da su neki oblici računovodstva stari i nekoliko hiljada godina; najraniji oblici računovodstvenog evidentiranja su pronađeni u drevnoj Mesopotamiji (Asiriji) a stari su preko 7.000 godina. Ljudi tog vremena su koristili primitivne metode računovodstva za bilježenje rasta žitarica i stoke. Tokom vremena računovodstvo je osavremenjeno, unaprijeđeno tokom godina kako su se proizvodnja i trgovina usavršavale.[6]
Rano računovodstvo je služilo najvećim dijelom kao podsjetnik biznismenima i trgovcima, a njegovi korisnici su bili vlasnik ili sam računovođa. Ti oblici računovodstva nisu bili adekvatni za probleme koji su nastajali u poslovima kada su se pojavljivali višestruki investitori, tako da je postepeno nastalo dvojno knjigovodstvo, najprije u sjevernoj Italiji u 14. vijeku, gdje su trgovci počeli zahtijevati više finansijskog kapitala nego što je jedan investitor mogao sam da investira. Razvoj dioničkih društava je stvorilo mnogo veći broj korisnika račuvodstvenih izvještaja, pošto investitori koji nisu imali dovoljno znanja o pojedinim poslovnim operacijama, oslanjali su se na računovođe od kojih su dobijali potrebne informacije.[7] Ovaj razvoj je rezultirao podjelom računovodstvenih sistema za unutrašnje (npr. računovodstvo za menadžement) i vanjske (npr. finansijsko računovodstvo) potrebe, te na kraju zbog usložnjavanja državnih regulacija i rastuće potrebe za nezavisnom provjerom, razvila se i oblast revizije.[8]
Danas, računovodstvo se ponekad naziva i "jezikom biznisa" jer je ključni oslonac finansijskog izvještavanja i poslovnih informacija o poslovnim događajima za mnoge grupe korisnika. Računovodstvo koje se zasniva na izvještavanju za osobe koje su unutar poslovne organizacije (firme, kompanije) naziva se menadžersko računovodstvo a koristi se za prikupljanje informacija za zaposlenike, menadžere, vlasnike i revizore. Menadžersko računovodstvo se uglavnom bavi pružanjem osnove za donošenje menadžerskih ili operativnih odluka. Računovodstvo koje pruža informacije ljudima izvan poslovne organizacije (poduzeća) naziva se finansijsko računovodstvo i daje informacije za trenutne i potencijalne dioničare, kreditore poput banaka, dobavljača, finansijskih analitičara, ekonomista i državnih agencija. Pošto svaki od tih korisnika ima različite potrebe, prezentacija finansijskih izvještaja je veoma strukturirana i regulirana je mnogobrojnim pravilima i zakonima, za razliku od menadžerskog računovodstva. Organ koji na međunarodnom nivou regulira finansijsko računovodstvo zovu se Općeprihvaćeni računovodstveni principi ili GAAP. Ostala pravila uključuju Međunarodne standarde računovodstvenog izvještavanja ili IFRS[9], odnosno US GAAP.