Prirodna katastrofa
From Wikipedia, the free encyclopedia
Prirodna katastrofa je negativan uticaj nakon stvarne pojave prirodne opasnosti u slučaju da značajno šteti zajednici“.[1] Prirodna katastrofa može uzrokovati gubitak života ili štetu na imovini,[2] i obično ostavlja određenu ekonomsku štetu za sobom. Ozbiljnost štete zavisi od otpornosti pogođene populacije i raspoložive infrastrukture.[3]
Primjeri prirodnih opasnosti koji mogu uzrokovati prirodne katastrofe su potresi, požari (uključujući i šumske požare), poplave, suše, snježne lavine, grad, toplotni talas, uragan (tropski ciklon), olujno nevrjeme, odron i klizanje tla, orkanske vjetrove, vulkanske erupcije grad, ledenu oluju, munje, poplave rijeke, jak vjetar, tornado, tajfun, cunami i dr.[1]
Jedna od zajedničkih karakteristika prirodnih nepogoda koja se odnosi na većinu njih, je iznenadnost nastanka (npr. potresi, odroni i klizanje tla, požari otvorenog prostora i dr.) iako se kroz naučna dostignuća i modernu tehnologiju, danas već može predvidjeti nastanak neke od prirodnih nepogoda po mjestu i vremenu (npr. poplave, uragani, niske temperature, suša, tuča i sl.).
U modernim vremenima, prilično je teško povući podjelu između prirodnih katastrofa, katastrofa koje je stvorio čovjek i katastrofa koje je čovjek ubrzao.[4][5][6] Ljudski izbori i aktivnosti poput arhitekture,[7] požara,[8][9] upravljanja resursima[9][10] ili čak klimatskih promjena[11] potencijalno igraju ulogu u izazivanju "prirodnih katastrofa". U stvari, termin "prirodna katastrofa" je nazvan pogrešnim još 1976. godine.[12] Katastrofa je rezultat prirodne opasnosti ili opasnosti koju je stvorio čovjek koja utiče na ugroženu zajednicu. Kombinacija opasnosti uz izloženost ranjivog društva rezultira katastrofom.
Prirodne katastrofe mogu biti pogoršane neadekvatnim građevinskim normama, marginalizacijom ljudi, nejednakostima, prekomjernom eksploatacijom resursa, ekstremnim urbanim širenjem i klimatskim promjenama.[4] Brzi rast svjetske populacije i njegova povećana koncentracija često u opasnim sredinama eskalirali su i učestalost i ozbiljnost katastrofa. Uz tropsku klimu i nestabilne oblike reljefa, zajedno sa krčenjem šuma, neplaniranim rastom, neinženjerske konstrukcije čine područja sklona katastrofama ranjivijim. Zemlje u razvoju više ili manje hronično pate od prirodnih katastrofa zbog neefikasne komunikacije u kombinaciji sa nedovoljnim budžetskim izdvajanjima za prevenciju i upravljanje katastrofama.[13]
Neželjeni događaj neće porasti do nivoa katastrofe ako se dogodi u području bez ugroženog stanovništva.[14][15] Međutim, u ranjivom području, kao što je Nepal tokom zemljotresa 2015. godine, neželjeni događaj može imati katastrofalne posljedice i ostaviti trajnu štetu, čije saniranje može potrajati godinama. Katastrofalne posljedice također utiču na mentalno zdravlje pogođenih zajednica, često dovodeći do posttraumatskih simptoma. Ova povećana emocionalna iskustva mogu se podržati kroz kolektivnu obradu, što dovodi do otpornosti i povećanog angažmana zajednice.[16]