Orhan
From Wikipedia, the free encyclopedia
Orhan (osmanlijski turski: اورحان غازی; 5. juli 1281. - 17. mart 1362.) bio je sultan Osmanlijskog Carstva (tada poznatog kao Osmanlijski bejluk ili emirat) od 1326. do 1362.[1][2] Na početku svoje vladavine, Orhan se fokusirao na osvajanje sjeverozapadne Anadolije. Većina tog područja bila je pod bizantijskom vlašću ali je on pobijedio bizantijskog cara Andronika III u bici kod Pelekanona.
Orhan | |
---|---|
Sultan Osmanlijskog Carstva | |
Vladavina | 9. august 1326. - 17. mart 1362. |
Prethodnik | Osman I |
Nasljednik | Murat I |
Supružnik | Asporça Gospa Nilüfer Teodora Kantakuzen Eftandise |
Dinastija | Osmanlije |
Otac | Osman I |
Majka | Gospa Rabia Bala Malhun |
Rođenje | 5. juli 1281. Sogut, Anadolija |
Smrt | 17. mart 1362. (u 80. godini) Bursa, Osmanlijsko Carstvo |
Orhan je iskoristio seriju građanskih ratova koji su izbili tokom vladavine bizantijskog cara Ivana V Paleologa. U Bizantijskom građanskom ratu (1341–1347) Ivan VI Kantakouzen je dao svoju kćerku Teodoru Orhanu za ženu i Trakiju u zamjenu za osmanlijske vojnike koji su ratovali protiv cara. U Bizantijskom građanskom ratu (1352–1357) Kantakouzen je koristio osmanlijske vojnike protiv Ivana V Paleologa u zamjenu za dvorac Çimpe. Kada je veliki zemljotres pogodio Galipolje dvije godine kasnije, Orhanov sin Sulejman paša je zauzeo Galipolje čime su Osmanlije dobili snažan mostobran prema kontinentalnoj Evropi.