Oktavijanovi ilirski ratovi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Oktavijanovi ratovi sa Ilirima vođeni su u periodu 35. - 33. g. p.n.e. Nakon pobjede nad Pompejem, sređivanja situacije u Italije i učvršćivanja rimske vlasti na uskom području istočnog Jadrana, sam Oktavijan poveo je jaku vojsku na Iliriju i Panoniju u namjeri da snažnim udarcem zauvijek riješi neugodne odnose sa Ilirima.
Rat se vodio na širokom frontu, od Alpa do Panona. Najviše muke Rimljanima zadavali su Salasi, prilikom čega su zahvaćeni Karni i keltski Taurisci, pa Japodi sjeverno i sjeveroistočno od Kapele i Plješivice, pa Segestani oko Siscije (Sisak), a zatim Dalmati, Desitijati i Panoni.
Najprije je M. Vipsanije Agripa, Oktavijanov vojskovođa i prijatelj, a kasnije i zet, uništio gusare na Mljetu i Korčuli, a Liburnima oduzeo sve brodove. Bila su u toj kampanji savladana i brojna manja plemena. Jači otpor su pružili Pirusti i Taulanti, Besi, Dokleati, Karni, Naresi i Glindicioni. Nakon toga u rat krenuo je i sam Oktavijan.[1]