Nanorobotika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nanoidna robotika, ili skraćeno, nanorobotika ili nanobotika, je nova tehnološka oblast koja stvara mašine ili robote čije su komponente na ili blizu skale nanometra (10 −9 metara).[1][2][3] Preciznije, nanorobotika (za razliku od mikrorobotike) se odnosi na nanotehnološku inženjersku disciplinu dizajniranja i izgradnje nanorobota sa uređajima veličine od 0,1 do 10 mikrometara i napravljenim od nanorazmjera ili molekularnih komponenti.[4][5] Termini nanobot, nanoid, nanit, nanomašina i nanomit također su korišteni za opisivanje takvih uređaja koji su trenutno u istraživanju i razvoju.[6][7]
Nanomašine su uglavnom u fazi istraživanja i razvoja,[8] ali su neke primitivne molekularne mašine i nanomotori testirani. Primjer je senzor koji ima prekidač prečnika približno 1,5 nanometara, koji može izbrojati specifične molekule u hemijskom uzorku. Prve korisne primjene nanomašina mogu biti u nanomedicini. Na primjer,[9] biološke mašine mogu se koristiti za identifikaciju i uništavanje ćelija raka.[10][11] Druga potencijalna primjena je detekcija toksičnih hemikalija i mjerenje njihovih koncentracija u okolišu. Univerzitet Rice je demonstrirao automobil sa jednom molekulom razvijen hemijskim procesom i koji uključuje Buckminsterfullerene (buckyballs) za točkove. Pokreće se kontrolom temperature okoline i pozicioniranjem vrha skenirajućeg tunelskog mikroskopa.
Druga definicija je robot koji omogućava precizne interakcije sa objektima na nanorazmjeri ili može manipulirati s nanoskalnom rezolucijom. Ovakvi uređaji se više odnose na mikroskopiju ili mikroskopiju skenirajuće sonde, umjesto na opis nanorobota kao molekularnih mašina. Koristeći definiciju mikroskopije, čak i veliki aparat kao što je mikroskop atomske sile može se smatrati nanorobotičkim instrumentom kada je konfiguriran za obavljanje nanomanipulacije. Za ovu tačku gledišta, roboti na makro skali ili mikroroboti koji se mogu kretati s nano preciznošću se također mogu smatrati nanorobotima.