Mikrocirkulacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mikrocirkulacija je cirkulacija krvi u najmanjim krvnim sudovima, mikrovaskularnim putevima unutar organa i tkiva.[1] Mikrosudovi uključuju terminalne arteriole, metaarteriole, kapilare i venule. Arteriole prenose oksigenisanu krv do kapilara, a iz kapilara krv teče kroz venule u vene.
Mikrocirkulacija | |
---|---|
Detalji | |
Prekurzor | Mezoderm |
Sistem | Cirkulatorni sistem |
Artery | Arteriole |
Vein | Venule |
Anatomska terminologija |
Pored ovih krvnih sudova, mikrocirkulacija uključuje i limfne kapilare i sabirne kanale. Glavne funkcije mikrocirkulacije su isporuka kisik ai hranljivih materija i uklanjanje ugljik-dioksida (CO2). Također služi za regulaciju protoka krvi i perfuzije tkiva, čime utiče na krvni pritisak i odgovore na upale, što može uključivati edem (otok).
Većina krvnih sudova mikrocirkulacije obložena je spljoštenim ćelijama endotela, a mnoge od njih su okružene kontraktilnim ćelijama koje se nazivaju periciti. Endotel obezbeđuje glatku površinu za protok krvi i reguliše kretanje vode i rastvorenih materijala u intersticijskoj plazmi između krvi i tkiva.
Mikrocirkulacija je u suprotnosti s makrocirkulacijom, što je cirkulacija krvi u i iz organa.