Jugoslavija i Pokret nesvrstanih
From Wikipedia, the free encyclopedia
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila je jedna od zemalja osnivača izvanblokovskog Pokreta nesvrstanih zemalja u periodu Hladnog rata. Glavni grad Jugoslavije, Beograd, ugostio je u septembru 1961. godine Prvu konferenciju Pokreta nesvrstanih, a bio je i prvi grad koji je konferenciju ugostio dva puta kada je u septembru 1989. u Beogradu organizirana i Deveta konferencija pokreta nesvrstanih.
Politika nesvrstavanja uz aktivno sudjelovanje u pokretu bila je kamen temeljac jugoslovenske hladnoratovske vanjske politike i jedan od osnovnih ideoloških postulata jugoslovenske federacije.[1] Kao jedina izvanblokovska evropska socijalistička država socioekonomski blisko vezana za zapadnu Evropu, Jugoslavija je odabirala politiku balansiranja i oprezne ekvidistance[2] prema Sjedinjenim Američkim Državama, Sovjetskom Savezu i Kini pri čemu je nesvrstanost doživljavana kao kolektivna garancija sigurnosti i nezavisnosti zemlje.[3] Pokret nesvrstanih je uz to otvarao i dodatni manevarski prostor u duboko podijeljenoj i tim podjelama politički ograničenoj hladnoratovskoj Evropi u kojoj su neutralne države bile dodatno izložene situaciji de facto ograničenog suvereniteta (vidi primjer finlandizacije).[4]
Kraj Hladnog rata i raspad Jugoslavije doveli su u pitanje i sam opstanak Pokreta nesvrstanih koji je izbjegao prestanak djelovanja samo uz pomoć politički pragmatičnog vodstva Indonezije.[5]