Jane Fonda
američka glumica i aktivistkinja / From Wikipedia, the free encyclopedia
Jane Seymour Fonda[2] (rođena 21. decembra 1937) jest američka glumica i aktivistica. Priznata kao filmska ikona,[3] dobitnica je raznih priznanja, uključujući dva Oscara, dvije filmske nagrade Britanske akademije, sedam Zlatnih globusa, Primetime Emmy nagradu, AFI nagradu za životno djelo, počasnu Zlatnu palmu i nagradu Cecil B. DeMille.[4]
Jane Fonda | |
---|---|
Ime pri rođenju | Jane Seymour Fonda |
Rođenje | (1937-12-21) 21. decembar 1937 (86 godina) New York City, SAD |
Pseudonim(i) | Jane S. Plemiannikov[1] |
Godine rada | 1959–danas |
Suprug/a | Roger Vadim Plemiannikov (1965; razvod 1973) Tom Hayden (1973; razvod 1990) Ted Turner (1991; razvod 2001) |
Partner(i) | Richard Perry (2009–2017) |
Rođena u porodici Frances Ford Seymour i glumca Henry Fonde, debitovala je u predstavi na Broadwayu iz 1960. "There Was a Little Girl", za koju je bila nominovana za nagradu Tony za najbolju glumicu u predstavi, a debitovala je i na ekranu kasnije iste godine sa romantičnom komedijom Nevjerojatna priča. Istakla se tokom 1960-ih s komedijama Razdoblje bračnog privikavanja (1962), Sunday in New York (1963), Cat Ballou (1965), Bosonoga u parku (1967) i Barbarella (1968) prije nego što je dobila svoju prvu nominaciju za Oscara za Konje ubijaju, zar ne? (1969). Fonda se tada etablirala kao jedna od najpriznatijih glumica svoje generacije, osvajajući Oscara za najbolju glumicu dva puta tokom 70-ih, za filmove Klute (1971) i Povratak ratnika (1978). Njene druge nominacije su za Julia (1977), Kineski sindrom (1979), Ljetnikovac (1981) i Jutro poslije (1986). Uzastopni hitovi Ludorije Dicka i Jane (1977), Apartman hotela California (1978), Električni konjanik (1979) i 9 to 5 (1980) održali su Fondinu sposobnost privlačenja gledalaca na blagajne, a ona je osvojila Primetime Emmy nagradu za izvanrednu glumicu u limitiranoj seriji ili filmu za televizijski film Lutkotvorka (1984).
Godine 1982. objavila je svoj prvi video za vježbanje, Jane Fonda's Workout, koji je postao najprodavanija video kaseta svog vremena.[5] Bio je to prvi od 22 takva videa u narednih 13 godina, koji su zajedno prodati u preko 17 miliona primjeraka. Nakon uloge u filmu Stanley & Iris (1990), napravila je pauzu od glume i vratila se sa komedijom Monster-in-Law (2005). Također se vratila na Broadwaj u predstavi "33 Variations" (2009), dobivši nagradu Tony za najbolju glumicu u predstavi. Od tada je glumila u nezavisnim filmovima Youth (2015) i Our Souls at Night (2017) i Netflixovoj humorističnoj seriji Grace and Frankie (2015–2022), za koju je zaradila nominaciju za Primetime Emmy nagradu za najbolju glavnu glumicu u komediji.
Bila je politička aktivistkinja u eri kontrakulture tokom Vijetnamskog rata. Slikana je kako sjedi na sjevernovijetnamskom protivvazdušnom topu tokom posjete Hanoiu 1972, tokom koje je stekla nadimak "Hanoi Jane". Za to vrijeme bila je na crnoj listi Hollywooda. Također je protestirala protiv rata u Iraku i nasilja nad ženama i opisuje sebe kao feministkinju i aktivisticu za zaštitu okoliša.[6] 2005, zajedno sa Robin Morgan i Gloria Steinem, suosnovala je Ženski medijski centar, organizaciju koja radi na jačanju glasova žena u medijima kroz zagovaranje, obuku za medije i liderstvo, te stvaranje originalnog sadržaja. Fonda je član odbora organizacije sa sjedištem u Los Angelesu, živjela je širom svijeta, uključujući šest godina u Francuskoj i 20 u Atlanti.