James L. Tuck
From Wikipedia, the free encyclopedia
James Leslie Tuck OBE (9. januara 1910. – 15. decembra 1980.) bio je britanski fizičar.
Tuck je rođen u Mančesteru, Engleska, a školovao se na Univerzitetu Viktorija u Mančesteru.[1] Zbog svog angažmana u Projektu Manhattan, nije bio u mogućnosti da preda svoju tezu na vrijeme i nikada nije dobio doktorsku diplomu.
Godine 1937. ponuđeno mu je imenovanje za Salterovog istraživača na Univerzitetu Oksford, gdje je radio s Leóom Szilárdom na akceleratorima čestica.[1] Godine 1937. oženio e Elsie Harper, s kojom će kasnije usvojiti dvoje djece.[1]
Po izbijanju Drugog svjetskog rata imenovan je za naučnog savjetnika Fredericka Alexandera Lindemanna, koji je bio u privatnom osoblju Winstona Churchilla.[1] Njegovo istraživanje uključivalo je rad na oblikovanim punjenjima koja se koriste u protivtenkovskom oružju. Za ovaj rad 1944. godine proglašen je za oficira Ordena Britanske imperije.[1][2]