Emma Goldman
anarhistička aktivistica / From Wikipedia, the free encyclopedia
Emma Goldman (27. juna 1869 – 14. maja 1940) bila je anarhistička politička aktivistica i spisateljica. Odigrala je ključnu ulogu u razvoju anarhističke političke filozofije u Sjevernoj Americi i Evropi u prvoj polovici 20. stoljeća.
Emma Goldman | |
---|---|
Rođenje | (1869-06-27) 27. juni 1869. |
Smrt | 14. maj 1940(1940-05-14) (70 godina) Toronto, Ontario, Kanada |
Poznat(a) po | anarhizmu, feminizmu |
Goldman je rođena u Kaunasu u Litvaniji (tada u Ruskom Carstvu) u litvanskoj jevrejskoj porodici, a emigrirala je u Sjedinjene Države 1885.[1] Privučena anarhizmom nakon nemira na Haymarketu u Chicagu, postala je pisateljica i poznata predavačica o anarhističkoj filozofiji, pravima žena i društvenim pitanjima, privlačeći hiljade ljudi.[1] Ona i anarhistički pisac Alexander Berkman, njezin ljubavnik i cijeloživotni prijatelj, planirali su atentat na industrijalca i financijera Henryja Claya Fricka kao propagandni čin. Frick je preživio pokušaj atentata 1892, a Berkman je osuđen na 22 godine zatvora. Goldman je nekoliko puta bila u zatvoru sljedećih godina zbog "poticanja nereda" i ilegalnog širenja informacija o kontroli rađanja. Godine 1906. Goldman je osnovala anarhistički časopis Mother Earth.
Godine 1917. Goldman i Berkman osuđeni su na dvije godine zatvora zbog urote za "navođenje osoba da se ne prijave" za novouvedenu vojnu obavezu u SAD-u. Nakon izlaska iz zatvora, zajedno s još 248 osoba, uhapšeni su u Palmer racijama tokom Prve crvene panike i deportirani u Rusiju. Goldman je na početku podržavala Oktobarsku revoluciju koja je na vlast dovela boljševike, ali nakon ustanka u Kronštatu promijenila je mišljenje i osudila Sovjetski Savez zbog nasilnog gušenja nezavisnih mišljenja. Napustila je Sovjetski Savez i 1923. objavila knjigu o svojim iskustvima pod nazivom My Disillusionment in Russia. Dok je živjela u Engleskoj, Kanadi i Francuskoj, napisala je autobiografiju Living My Life. Objavljena je u dva dijela, 1931. i 1935. Nakon izbijanja Španskog građanskog rata, Goldman je otputovala u Španiju kako bi podržala tamošnju anarhističku revoluciju. Umrla je 14. maja 1940. u Torontu, u dobi od 70 godina.
Tokom njezinog života, Goldman su obožavatelji hvalili kao slobodoumnu "buntovnicu", ali njezini klevetnici kao zagovornicu politički motiviranih ubistava i nasilne revolucije.[2] Njezino pisanje i predavanja bavili su se širokim spektrom pitanja, uključujući zatvore, ateizam, slobodu govora, militarizam, kapitalizam, brak, slobodnu ljubav i homoseksualnost. Iako se distancirala od feminizma prvog vala i njegovih nastojanja za pravo glasa ženama, razvila je nove načine uključivanja rodne politike u anarhizam.