Notar
From Wikipedia, the free encyclopedia
Notar ili javni beležnik je stara pravnička profesija čija je uloga da sve ugovore, sporazume i druge pismene beleške, overava i odgovara za njihovu zakonitost.
Služba notara uvedena je prvi put na našim prostorima Zakonom o javnim beležnicima (notarima) iz 1930. godine. Godine 1944. ukidanjem ustavno-pravnog sistema Kraljevine Jugoslavije ova profesija nestaje u praksi, ukida se u zakonodavstvu i isključuje iz pravne teorije. Ulogu javnog zapisničara preuzimaju, donekle, sudske pisarnice koje samo overavaju potpis ugovarača u sporazumima, ne ulazeći u njihovu suštinu.
Raskidom sa komunističkom ideologijom i partijskom državom, u procesu uspostavljanja demokratskih pravnih sistema krajem 20. i početkom 21. veka notare su uvele : Slovenija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Mađarska.
Kvalitetnim javnim beležništvom postiže se nivo pravne bezbednosti i vladavine prava u raznim oblastima, a naročito onim u kojima su rizici, prevare i manipulacije česti, na primer u prometu nepokretnostima, u postupku osnivanja privrednih društava, verifikaciji članskih prava, ili odlukama organa privrednih društava.
Uvođenjem notara sudovi se rasterećuju od nekih postupaka ili evidencija na koje nepotrebno troše svoje resurse.