Istorija Čilea
From Wikipedia, the free encyclopedia
Teritorija Čilea je bila naseljena bar od 3000. godine p. n. e.. Do 16. veka, španski konkvistadori su počeli da potčinjavaju i kolonizuju region današnjeg Čilea, i teritorija je bila kolonija između 1540. i 1818, kada je stekla nezavisnost od Španije. Ekonomski razvoj zemlje sukcesivno je bio obeležen izvozom najpre poljoprivrednih proizvoda, zatim šalitre, a kasnije bakra. Bogatstvo sirovina dovelo je do ekonomskog uspona, ali i do zavisnosti, pa čak i ratova sa susednim državama. Čileom su tokom većeg dela njegovih prvih prvih 150 godina nezavisnosti upravljale različite forme ograničene vlade, gde je biračko telo pomno proveravala i kontrolirala elita.
Neuspeh u adresiranju ekonomskih i socijalnih porasta i sve veća politička svest manje imućnog stanovništva, kao i indirektna intervencija i ekonomsko finansiranje glavnih političkih grupacija od strane CIA,[1] u sklopu hladnog rata, doveli su do političke polarizacije pod socijalističkim predsednikom Salvadorom Allendeom. To je zauzvrat rezultiralo državnim udarom iz 1973. godine i vojnom diktaturom generala Augusta Pinočea, čiji je sedamnaestogodišnji režim bio odgovoran za brojna kršenja ljudskih prava i duboke tržišno orijentisane ekonomske reforme. Godine 1990, Čile je konačno sproveo miran prelaz u demokratiju.