Egzodus Jevreja iz arapskih i muslimanskih država
From Wikipedia, the free encyclopedia
Egzodus Jevreja iz arapskih zemalja je sintagma koja označava veliki pokret jevrejskog naroda iz islamskih i arapskih država ka državi Izrael u periodu od 1948. do 1970. godine. Iako su migracije Jevreja zabilježene i krajem 19. vijeka, značajnija pomijeranja počinju nakon završetka Arapsko-izraleskog rat 1948. godine.[1]
1948. godine, približno 800.000 Jevreja živjelo je na teritoriji arapsko-muslimanskih država (ne računajući državu Izrael). Od ovoga broja, nešto manje od dvije trećine živjelo je u regionu Magreb (Alžir, Maroko, Tunis, Libija i Mauritanija) koji je kontrolisala Francuska, 15-20% u Kraljevini Irak, oko 10% u Kraljevini Egipat i oko 7% u Kraljevini Jemen. Preko 200.000 Jevreja nalazilo se na teritoriji Republike Turske i Irana za vrijeme vladavine dinastije Pahlavi. Danas, manje od 6.500 Jevreja živi na teritoriji arapskih zemalja,[2] a samo oko 30.000 u Turskoj i Iranu.
Egzodusi manjeg pokreta počeli su u prvim decenijama dvadesetog vijeka, koji su sačinjavale uglavnom zajednice iz Sirije i Jemena.[3] Smatra se da je prvi veći pokret trajao sevga nekoliko godina i to od druge polovine 1940-tih godina do prve polovine 1950-tih godina, uglavnom iz Iraka, te Jemena i Libije. Iseljavanje iz Egipta svoj vrhunac dostiže 1956. godine. Jedino je Liban imao zabilježeno povećanje broja pripadnika jevrejskih zajednica, međutim to je bio više rezultat prelivanja jevrejskih izbjeglica iz drugih zemalja. Kasnije, tokom 1970-tih godina broj Jevreja se naglo smanjuje i u Libanu. 1980. godine, 80% iranskih Jevreja napustilo je zemlju.
U vremenskom intervalu od 1948. pa do 1951. oko 260.000 Jevreja doselilo se u novo-osnovanu državu Izrael što je činilo 56% od ukupne imigracije.[4] Do 1972. godine 700.000 Jevreja iz arapsko-muslimanskog svijeta stiglo je u Izrael.[5]
Kada se govori o pozadini ovih iseljavanja Jevreja, moglo bi se govoriti o razno-raznim razlozima kao što su želja da se pronađe stabilnija životna sredina u ekonomsko-političkom smislu, želja da se ostvare cinističke težnje... Međutim, presudni su bili faktori kao što su antijevrejstvo, progon, podložan položaj jevrejskog stanovništva koji im je bio predodređen u većinskim arapskim odnosno muslimanskim zemljama.[6]