DNK sekvenciranje
From Wikipedia, the free encyclopedia
DNK sekvenciranje obuhvata nekoliko metoda i tehnologija koje se koriste za određivanje redosleda nukleotidnih baza — adenin, guanin, citozin, i timin — u molekulu DNK.
Poznavanje DNK sekvence je postalo neophodno za bazna biološka istraživanja, kao i u brojnim primenjenim poljima kao što je dijagnostika, biotehnologija, forenzika i biološka sistematika. Unapređenje DNK sekvencirana je znatno ubrzalo biološka istraživanja. Velika brzina sekvenciranja koji pruža moderna tehnologija je omogućila sekvenciranje ljudskog genoma u okviru projekta ljudskog genoma. Srodni projekti, često ostvareni putem naučnih kolaboracija širom sveta, su proizveli kompletne DNK sekvence mnogih životinjskih, biljnih, i mikrobnih genoma.
Prve DNK sekvence su dobijene tokom 1970-tih. Njih su proizveli akademski istraživači koristeći tegobne metode bazirane na dvodimenzionoj hromatografiji. Nakon razvoja automatizovanih metoda sekvenciranja baziranih na boji,[1] DNK sekvenciranje je postalo lakše i za nekoliko redova veličine brže.[2]
Uskoro se planira sekvencioniranje DNK 1,5 miliona eukariotskih organizama što će otvoriti prostor istraživačima širom sveta za nova saznanja.