Kompeticija (biologija)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kompeticija je tip ekoloških odnosa u kojima se živa bića nadmeću. Svakoj biljci su potrebni voda, mineralne soli, svjetlost. Zato su one konkurencija jedna drugoj. Bolje će se razviti ona biljka koja zauzme veći prostor, razvije veći koren, proizvodi više semena, ili svoja semena dalje rasprostire.[1] Neke biljke utiču na stanište i svojim prisustvom mu daju određene karakteristike.[2] Drveće u šumi ne dozvoljava prodiranje veće količine svjetlosti do tla, zadržava vlagu, pa je vlažnost vazduha u šumi veća nego oko nje, smanjuje udare vetra i time doprinosi stvaranju posebne šumske mikroklime. Ovi uslovi ne odgovaraju mnogim zeljastim biljkama, pa se one u šumi neće razvijati.
U proučavanju ekologije zajednice, naticanje unutar i između članova vrste važna je biološka interakcija. Naticanje je jedan od mnogih međudelujućih biotičkih i abiotičkih činioca koji utiču na strukturu zajednice, raznolikost vrsta i dinamiku populacije (pomaci u populaciji tokom vremena).[3]
Postoje tri glavna mehanizma naticanja: interferencija, eksploatacija i prividno naticanje (po redosledu od najdirektnije ka najmanje direktnoj). Interferencina i eksploataciona kompeticija mogu se klasifikovati kao „pravi“ oblici konkurencije, dok prividna konkurencija nije, pošto organizmi ne dele resurse, već umesto toga dele predatora.[3] Takmičenje među pripadnicima iste vrste poznato je kao intraspecifično takmičenje, dok je takmičenje između jedinki različitih vrsta poznato kao interspecifično takmičenje.
Prema principu konkurentske isključenosti, vrste koje su manje pogodne da se takmiče za resurse moraju se prilagoditi ili izumrijeti, iako se konkurentsko isključenje retko nalazi u prirodnim ekosistemima.[3] Prema evolucionoj teoriji, takmičenje unutar i između vrsta za resurse je važno u prirodnoj selekciji. U skorije vreme, međutim, istraživači su sugerisali da evolucioni biodiverzitet za kičmenjake nije vođen konkurencijom između organizama, već prilagođavanjem ovih životinja da kolonizuju prazan prostor za život; ovo se naziva hipoteza 'prostora za lutanje'.[4]