Brinelov test tvrdoće
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tvrdoća po Brinelu (oznaka: HB) predstavlja otpor koji materijal pruža pri prodiranju zakaljene čelične kuglice prečnika (), pogonjene silom -{F} () u materijal koji se ispituje. U ispitivanom materijalu nastaje otisak u obliku kuglične kalote prečnika baze i dubine . Ispitivanje tvrdoće po Brinelu spada u grupu ispitivanja materijala bez razaranja (oštećenja površine su neznatna) i to je postupak utiskivanjem (penetracijom). Ovaj postupak ispitivanja tvrdoće materijala predložio je švedski inženjer Johan August Brinel 1900, i to je bio prvi široko prihvaćeni i standardizovani postupak ispitivanja tvrdoće materijala u nauci o materijalima.[1]