Blaženstva
From Wikipedia, the free encyclopedia
Blaženstva (lat. — blagoslovi[1]) u hrišćanskoj tradiciji označavaju skupinu blagoslova koje je Isus izrekao u svojoj čuvenoj besedi na gori.
Isusovi blagoslovi su zabeleženi u jevanđeljima po Mateju i Luki, a neki se nalaze i u nekanonskom Jevanđelju po Tomi. Neki proučavaoci smatraju da Isusovi blagoslovi izvorno potiču iz pretpostavljenog Q dokumenta i da je Luka zadržao izreke bliže originalu, jer tu Isus blagoslovi siromašne i glade, dok ih je Matej spiritualizovao, govoreći o „siromašnima duhom“ i „gladnima pravde“.[2]
U oba slučaja, Isusovi blagoslovi predstavljaju namerno izvrtanje uobičajenog shvatanja „blaženstva“, odnosno sreće. Blagoslovi prate jednostavan obrazac: Isus imenuje grupu ljudi za koju se obično smatra da je lišena blagoslova ili neblagoslovena i proglašava ih blaženim.