Žene u antičkom Rimu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Žene u antičkom Rimu, koje su bile rođene slobodne, smatrane su građankama (cives),[2] ali nisu mogle glasati i obavljati političke funkcije.[3] Zbog njihove ograničene uloge u javnom životu rimski istoričari žene spominju ređe nego muškarce. Međutim, premda rimske žene nisu imale neposrednu političku moć, one koje su poticale iz bogatih ili moćnih porodica mogle su vršiti uticaj putem privatnih pregovora.[4][5] Među Rimljankama koje su nesumnjivo ostavile traga u istoriji nalaze se polulegendarne Lukrecija i Klaudija Kvinta, čiji su doživljaji poprimili mitski značaj; snažne žene iz doba republike kakve su bile Kornelija, majka braće Grakha, i Fulvija, koja je zapovedala vojskom i izdavala novac sa svojim likom; žene iz julijevsko-klaudijevske dinastije, pre svih Livija, koja je doprinela osnivanju carskih običaja (mores); te carica Helena, koja je značajno doprinela širenju hrišćanstva.[6]
Kao i u slučaju muškaraca, žene koje pripadaju eliti i njihova politički važna dela nadmašuju u istorijskom pamćenju one nižeg društvenog statusa. Na natpisia i epitafima iz svih delova Rimskog carstva nalaze se imena mnogih žena, ali retko kad pružaju neke dodatne informacije o njima. Neki živi opisi svakodnevnog života sačuvani su u rimskim književnim delima, naročito u komediji, satiri i poeziji, kao što su Katulove i Ovidijeve pesme, koje često daju uvid u sliku žena u rimskim trpezarijama i budoarima, na sportskim i pozorišnim događajima, u kupovini, prilikom šminkanja, u bavljenju magijom ili u brizi oko trudnoće ― no sve su te slike date očima muškaraca.[7] U Ciceronovim se pismima, na primer, vidi kako je ovaj veliki čovek u neformalnim prilikama saobraćao sa svojom suprugom, Terencijom, i sa svojom kćerkom, Tulijom, kao što njegovi govori prekorno ukazuju na raznovrsne načine na koje su rimske žene mogle uživati seksualnu nezavisnost i društveno slobodan život.[8]
Jedini važan javni položaj koji je bio rezervisan isključivo za žene bio je u sferi religije: sveštenički položaj Vestalke. Oslobođene obaveze da se udaju ili da imaju decu, Vestalke su se posvećivale ritualima koji su se držali nužnim za sigurnost i opstanak rimske države, a koje nisu mogli obavljati sveštenički kolegiji sastavljeni od muškaraca.[9]