Žan-Viktor Ponsel
From Wikipedia, the free encyclopedia
Žan-Viktor Ponsel (1. jul 1788 – 22. decembar 1867) bio je francuski inženjer i matematičar, koji je najpoznatiji po tome što je služio kao generalni komandant Politehnike škole. Smatra se oživljavacem projektivne geometrije, i njegov rad Traktat o projektivnim svojstvima figura smatra se prvim definitivnim tekstom na tu temu od kada je Žerar Desarg radio na tome u 17. veku. Kasnije je napisao uvodni tekst za tu oblast: Primene analize i geometrije.[3]
Žan-Viktor Ponsel | |
---|---|
Puno ime | Jean-Victor Poncelet |
Datum rođenja | 1 jul 1788(1788-07-01) |
Mesto rođenja | Mec Francuska |
Datum smrti | 22. decembar 1867.(1867-12-22) (79 god.) |
Mesto smrti | Pariz Francuska |
Prebivalište | Mec (kasnije Pariz) |
Državljanstvo | francusko |
Univerzitet | Politehnički univerzitet |
Poslodavac | Škola primenjene artiljerije u Mecu Univerzitet u Parizu Politehnička škola |
Delovanje | matematika, inženjerstvo |
Radovi | (1822), (1829) |
Prethodnik | Gaspar Monž[1][2] |
Potpis | |
Kao matematičar njegovo najznačajnije delo bilo je u objasti projektivne geometrije, mada je i njegova rana saradnja sa Šarlom Žulenom Brijanšonom dala značajan doprinos Fojerbahovoj teoremi. On je takođe je ostvario otkrića o projektivnim harmoničnim konjugatima; povezujući ih sa polovima i polarnim linijama povezanim sa koničnim presecima. On je razvio koncept paralelnih linija koje se sastaju u tački u beskonačnosti i definisao je kružne tačke u beskonačnosti koje su na svakom krugu ravni. Ova otkrića dovela su do principa dualnosti i principa kontinuiteta, i takođe pomogla u razvoju komplesnih brojeva.[3]
Kao vojni inženjer, služio je u Napoleonovoj kampanji protiv Ruskog carstva 1812. godine, tokom koje je bio zarobljen i zatvoren do 1814. Kasnije je služio kao profesor mehanike u Primenjenoj školi u svom rodnom gradu Mecu, tokom kog vremena je objavio Uvod u industrijsku mehaniku, delo po kome je poznat, i poboljšao je dizajn turbina i vodeničkih točkova. Godine 1837, na Sorboni (Pariskom univerzitetu) specijalno je stvorena za njega „Katedra za fizičku i eksperimentalnu mehaniku”.[4] Godine 1848, on je postao dekan svoj matičnog univerziteta, Politehnike škole.[3] Njemu je odata počast uvrštavanjem njegovog imena u spisak uglednih francuskih inženjera i naučnika koji je izložen oko prvog nivoa Ajfelove kule.