Stojeći val
From Wikipedia, the free encyclopedia
Stajaći, stojeći, stojni ili stacionarni val, je val koji oscilira u vremenu, ali čiji se vrh amplitude ne pomera u prostoru. Pložaji na kojima je apsolutna vrednost amplitude minimalna nazivaju se čvorovi, a na kojima je maksimalna antinodi.
Stajaći talas nastaje superpozicijom (zbrajanjem) dvaju valova jednake amplitude i frekvencije. Opisuje ih jednadžba:
gdje su: A - amplituda, λ - valna duljina, T - period vala, t - vrijeme. Raspored elongacija y je sinusoidni, no valne fronte ne putuju, tako da je amplituda pojedinih čestica različita i ovisna o mjestu x. Na mjestima na kojima je amplituda jednaka nuli nalaze se čvorovi, a gdje je maksimalna trbusi.
Stojni valovi važni su u akustici (titranje žice, titranje stupa zraka u glazbenom instrumentima, prostorna akustika), gdje osim poželjnih mogu imati i neželjene posljedice, kao što je povećanje buke. [1]