Richterova skala
From Wikipedia, the free encyclopedia
Richterova skala ili magnitudna skala definirana je jednim brojem kojim se označava sezmička energija proizišla iz potresa. Ljestvica se procjenjuje prema logaritamskom zapisu najveće amplitude zapisane za specifičnom uređaju koji se zove Wood-Andersonov seizmograf. Omjeri jačine potresa nisu usporedni s brojčanim iznosom (stupnjevima) Richterove ljestvice, tako npr. potres jakosti 4.0 prema Richterovoj ljestvici ima 100 puta veću amplitudu i 1000 puta veću energiju od potresa koji iznosi 2.0 stupnja. Učinkovita granica mjerenja za lokalne magnitude ML je oko 6.8 stupnjeva. Ljestvicu je 1935. godine definirao američki seizmolog Charles F. Richter[1].