Rano hrišćanstvo i judaizam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rano hrišćanstvo i judaizam govori o odnosu između Isusovih sledbenika (ranih hrišćana), i matične religije judaizma, od koje su se vremenom odvojili.
Među naučnicima preovladava mišljenje da je hrišćanski pokret počeo kao „relativno kasna sekta u judejstvu posle Izgnanstva".[1] Sve do kraja 1. veka još uvek nisu postojale dve odvojene religije nazvane "judaizam" i "hrišćanstvo".[2] Prvobitni jevrejski hrišćani su smatrali da, iako Isusovo učenje donosi spasenje, prirodno je da će se držati Mojsijevog zakona, kao što je to činio i Isus (Matej, 5:17-20). Oni su poštovali jevrejske običaje, a razlikovali su se od ostalih Jevreja po verovanju da je Isus obećani mesija. Grčki filozof Kelsos iz 2. veka ovako opisuje suštinu spora između judaizma i kršćanstva:
Međusobnu svađu između Jevreja i kršćana ne treba ozbiljno uzeti, jer obje strane vjeruju da je božji duh najavio da će doći spasitelj ljudskom rodu, samo što nisu u tome jedinstveni da li je najavljeni došao ili nije.[3]
Vremenom su se hrišćani potpuno odvojili od Jevreja, smatrajući da sleđenje jevrejskog zakona nema uticaja na spasenje.[4] Ehrman ističe da je ironija ranog hrišćanstva bila to što je sam Isus bio Jevrejin koji je obožavao jevrejskog Boga, držao se jevrejskih običaja, tumačio jevrejski Zakon i stekao jevrejske učenike, koji su ga prihvatili kao jevrejskog Mesiju. Pa ipak, samo nekoliko decenija posle njegove smrti, Isusovi sledbenici su stvorili religiju koja se usprotivila judaizmu.[4]