Pljačka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pljačka je izraz koji u najširem smislu označava krađu velikih razmjera, odnosno protupravno oduzimanje tuđe, bilo privatne ili javne imovine, a koje karakterizira neuobičajeno velika količine otuđenih predmeta ili neuobičajeno veliki broj počinitelja koji se njome nastoje okoristiti.
U užem smislu se pod time podrazumijevaju masovne krađe koje nastaju kao posljedica rata, prirodne katastrofe ili nereda, a koje dovode do stanja anarhije, odnosno trajnog ili privremenog nestanka institucija vlasti koja bi takve krađe trebale spriječiti ili sankcionirati. U nekim specifičnim slučajevima takve pljačke mogu biti tolerirane, pa čak i ohrabrivane od strane vlasti - za što postoje brojni historijski primjeri, prvensteveno u slučajevima kada su komandanti pobjedničkih vojski dozvoljavali njenim pripadnicima pljačku na račun poraženog neprijatelja.
U metaforičkom smislu pod "pljačkom" se mogu podrazumijevati i veliko bogaćenje protupravnim i moralu suprotnim metodama koje se događaju u mirnodopskom stanju. Tako se npr. privatizacija nekadašnjih poduzeća u društvenom vlasništvu na području SFRJ u postkomunističko doba često naziva "privatizacijskom pljačkom".
Krivično zakonodavstvo bivše SFRJ je "pljačku" poznavalo kao specifično krivično djelo isključivo u smislu razmjera otuđene imovine.