Nobelova nagrada za književnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nobelova nagrada za književnost (šved. Nobelpriset i litteratu), kategorija Nobelove nagrade koju od 1901. Švedska akademija dodjeljuje za književnost. Nagrada se dodjeljuje piscu iz bilo koje zemlje koji je, prema riječima Alfreda Nobela, stvorio "na polju književnosti najbolje djelo idealističkih tendencija" (švedski: den som inom litteraturen har producerat det mest framstående verket i en idealisk riktning).[1][2] Iako su ponekad, kao izrazito hvalevrijedna, navođena i pojedina djela, termin "djelo" u ovom kontekstu odnosi se na autorov cjelokupni opus. Švedska akademija odlučuje tko će, ako će uopće netko, dobiti nagradu za pojedinu godinu. Ime dobitnika objavljuje se početkom listopada svake godine.[3] Nagrada za književnost jedna je od pet nagrada utemeljenih oporukom Alfreda Nobela iz 1895. godine.
Nobelova nagrada za književnost | |
---|---|
Medalja nagrade za književnost (autor: Erik Lindberg) | |
Dodjeljuje se za | Izvanredni doprinos književnosti |
Dodjeljuje | Švedska akademija |
Zemlja | Švedska |
Prvo dodjeljivanje | 1901. |
Službene stranice | nobelprize.org/literature |
Nobelova odluka da naglasi "idealističke tendencije" kao glavni kriterij izbora dobitnika, redovito je dovodio do kritika usmjerenih prema Akademiji. Na švedskom, termin idealisk označava ili "idealistički" ili "idealni".[2] Početkom XX. stoljeća, komitet je riječi iz oporuke interpretirao odviše doslovno. Iz ovog razloga, neki renomirani autori poput Jamesa Joycea, Lava Tolstoja, Henrika Ibsena, Antona Čehova, Marcela Prousta i Henryja Jamesa, nisu dobili nagradu.[4] Nedavno, ipak, oporuka je interpretirana puno slobodnije. Tako dolazi do toga da je nagrada dodjeljivana i za trajni literarni trud kao i za dokaze konzistentnog idealizma na određenoj razini. Kako se u novije vrijeme taj idealizam odnosi na ljudska prava, nagrada je postala znatno više politizirana nego ranije.[2][5]
Posljednjih godina, Švedska akademija izložena je sve većim kritikama zbog svog izbora dobitnika. Jedni kritičari ističu kako velik broj uglednih autora nije dobio niti je ikada bio nominiran za Nobela, dok drugi ističu kako jedan broj uglednih dobitnika nagradu nije niti zaslužio. Postojalo je i nekoliko kontroverzi vezanih uz navodne političke interese povezane s procesom nominacije i samog izbora, u konačnici, kandidata.[5] Neki, poput Sabaree Mitre, profesorice na JNU-u, smatraju da, iako je Nobelova nagrada značajna i ima tendenciju zasjeniti sve druge nagrade, nije jedini kriterij književne izvrsnosti.[6]