Mandatna Mezopotamija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Britanski mandat nad Mezopotamijom (ar: الانتداب البريطاني على العراق) je bilo po članu 22. Društva naroda, mandatno područje klase A, područje bivšeg Osmanskog carstva, osnovano nakon završetka Prvog svjetskog rata, 1920. pod upravom Velike Britanije, osnovano odlukom Društva naroda, na osnovu Sporazuma Sykes-Picot. Ovim je sporazumom uprava nad područjem današnjeg Iraka dodijeljeno Velikoj Britaniji, a potvrđeno je sporazumom u San Remu 25. aprila 1920. Francuska je dobila upravu nad drugom zonom koja je obuhvatala područja današnje Sirije i Libanona.
|
Civilna uprava dodijeljena je britanskom visokom komesaru Percyju Coxu i njegovom zastupniku Arnoldu Wilsonu. Nakon ubistva jednog britanskog oficira u Nadžafu i nemira koji su uslijedili usljed represalija Britanaca, hiljade Asiraca su zbog terora Turaka spas našli bijegom u Irak. Najveći problem je bio nezadovoljstvo iračkih nacionalista, koji nisu priznavali britansku upravu, te su tvrdili da je formiranje područja zapravo, drugi vid kolonijalne okupacije.