Križište
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kod sakralnih građevina bazilikalnog tipa, križište je prostor definiran presjekom središnjeg i poprečnog broda transepta.[1] Nalazi se u crkvama s tlocrtom u obliku latinskog ili grčkog križa.
Prema tipičnoj orijentaciji romaničkih i gotičkih crkva, križište komunicira s glavnim brodom istočno, s dva kraka transepta sjeverno i južno i s prezbiterijem zapadno.
Moguće je definirati križište kao odvojeno ili spojeno, ovisno o njegovom isticanju u odnosu na brodove. U slučaju odvojenog križišta, ponekad se iznad njega nalazi toranj (tzv. lanterna) kroz čije široke otvore ulazi svjetlost u unutrašnji prostor crkve[2] ili pak kupola[3], što je imalo i ulogu isticanja mjesta presjeka krakova križa. Ove krovne strukture statički značajno opterećuju noseće elemente ispod njih, stoga su noseći stupovi ili pilastri u četiri ugla križišta obično puno masivniji od ostalih duž brodova.
U srednjem vijeku, križište se koristilo kao građevni modul i mjerna jedinica za ostale dijelove crkve. Dubina središnjeg broda i transepta bila je definirana zbrajanjem dužina križišta.