Konačnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Konačnost je ograničenost u prostoru, vremenu, broju, itd. Konačno jeste ono što ima kraj, granicu, što je izmerljivo ili prebrojivo. suprotan pojam je beskonačno.
U teoriji saznanja i prirodnoj filozofiji iskrsava problem da li je svet prema prostiranju, vremenu, materiji konačan ili beskonačan. U geometriji i fizici konačnost označava svojstvo neke veličine koja za celokupnu oblast veličine poseduje objašnjeno merno određenje ako ni na jednom mestu njenog definisanog područja ne raste bezgranično.