Kazimir IV Jagelović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kazimir IV Jagelović (poljski: Kazimierz IV Andrzej Jagiellończyk, litvanski: Kazimieras Jogailaitis, Krakov, 30. novembar 1427. - Grodno, 7. jun 1492.) bio je jedan od vladara iz Dinastije Jagelovića, koji je kao Veliki knez Kneževine Litvanije vladao od 1440.-1490. a od 1447.-1492. i kao poljski kralj.[1]
Kratke činjenice Vladavina, Krunidba ...
Kazimir IV Jagelović | |
---|---|
Kazimirov portret | |
Veliki knez Kneževine Litvanije | |
Vladavina | 1440. - 1490. |
Krunidba | 1440. Katedrala u Vilniusu |
Prethodnik | Sigismund Kęstutaitis |
Nasljednik | Aleksander Jagelović |
Poljski kralj | |
Vladavina | 1447. - 1492. |
Krunidba | 1447. Wawelska katedrala |
Prethodnik | Vladislav I. |
Nasljednik | Jan I Olbracht |
Supruga | Elizabeta Habsburška |
Djeca | Vladislav II. Hedwiga Sveti Kazimir Jan I Olbracht Aleksander Jagelović Zofia Sigismund I Stari Fryderyk Anna Barbara |
Dinastija | Jagelovići |
Otac | Jagelo |
Majka | Sofia Holstainska |
Rođenje | 30. novembar 1427. Krakov |
Smrt | 17. jun 1492. Dvorac u Grodnu |
Pokop | 1492. Wawelska katedrala |
Zatvori
Kazimir je strpljivom, ali upornom politikom nastojao očuvati personalnu uniju između Kraljevine Poljske i Velike Kneževine Litvanije i povratiti izgubljene domene Stare Kraljevine Poljske. Veliki trijumf njegove vladavine bilo je konačno potčinjavanje Teutonskog viteškog reda 1466.[2]