Južni ocean
From Wikipedia, the free encyclopedia
Južni okean, još poznat i kao Južni polarni okean i Antarktički okean[1] ili Australijski okean,[2] sastoji se od najjužnijih voda Svetskog okeana. Generalno se uzima da je južno od 60° S latitude. Ovaj okean okružuje Antarktik.[3] Kao takav, on se smatra četvrtim po veličini među pet glavnih okeana: manji je od Pacifika, Atlantika, i Indijskog okeana, a veći je od Arktičkog okeana.[4] Ova okeanska zona je gde se hladne koje teku ka severu iz Antarktika mešaju sa toplijim subantarktičkim vodama.
Ovaj članak ili jedan njegov dio nije preveden ili je samo djelimično preveden. Ako smatrate da ste sposobni prevesti ga, pogledajte kako uređivati članak, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o standardima Wikipedije i srpskohrvatskog jezika. |
Međunarodna hidrografska organizacija (engl. ) je definisala ovaj okean 2000. godine. Iako je službeno priznat kao okean tek nedavno, među mornarima se smatrao okeanom već decenijama. Od 68 država koje su članice MHO, njih 28 se odazvalo glasanju o novom okeanu. Njih 27 se izjasnilo za novi okean, dok je jedino Argentina odbila da prihvati novi okean. Samo ime Južni okean je odabrano od strane osamnaest država uz alternativno ime Antarktički okean. Polovina glasova je bila da se granica Južnog okeana odredi na 60. stepenu južne Zemljine polulopte, a druga polovina se izjasnila da želi granicu na 35. stepenu južne polulopte. Ostali izvori navode Atlantski, Tihi i Indijski okean kao okeane koji omeđuju Antarktik.
Putem svojih putovanja tokom 1770-ih, kapetan Džejms Kuk je dokazao da vodene površine obuhvataju južne geografske širine globusa. Od tog vremena geografi su bezuspešno pokušavali da usaglase severnu granicu Južnog Okeana, ili čak i njegovo postojanje, jer su razmatrali njegove vode kao različite delove Pacifika, Atlantika i Indijskog okeana. Međutim, prema Komodoru Džonu Liču iz Međunarodne hidrografske organizacije (IHO), nedavna okeanografska istraživanja su otkrila važnost južne cirkulacije, te se termin Južni okean koristi za definisanje tela vode koja leži južno od severne granice te cirkulacije.[5] Ovo je i dalje sadašnja zvanična politika, mada još nije usvojena revizija njihove definicije iz 2000. godine, kojom je obuhvaćena definicija Južnog okeana kao voda južno od 60. paralele. Drugi smatraju da je sezonska fluktuacija antarktičke konvergencije prirodna granica.[6]