Isus i žene
From Wikipedia, the free encyclopedia
Odnos Isusa sa ženama predstavlja bitan element u teološkoj debati o položaju žena u hrišćanstvu, kao što je predstavljao i model za položaj žena u ranom hrišćanstvu.
Evanđelja ukazuju da su Isusa na njegovim putovanjima pratile i ženske učenice, i da su neke od njih finansijski izdržavale njega i njegove učenike, i bile pokroviteljke njegovih putujućih propovedi (vidi Marko 15:40-51; Luka, 8:1-3).[1]
Isus je ženama pristupao na način koji je bio nov i neuobičajen u to vrijeme.[2] Zapisano je da se Isus upuštao u javne razgovore sa ženama i da im je javno pomagao (Marko 7:24-30, Jovan, 4:1-24). Spasio je život osuđenici na smrt (Iv 8,3-8), razgovarao je sa ženama pogankama (Iv 4,27), promijenio je običaje vezane za razvod (Mk 10, 2-9), zalagao se da se promijeni stav prema griješnim ženama (Lk 7,36-50). Isus je prvo ženi objavio, da je izabrani Mesija. Bila je to u susretu s pogankom Kananejkom.
Žene su pratile Isusa na njegovom poslednjem putovanju u Jerusalim, gde su prisustvovale njegovom raspeću - jedino su mu one ostale verne do kraja, dok su muški učenici pobegli (Matej, 27:55; Marko 15:40-41). A što je najznačajnije od svega, sva evanđelja ukazuju da su žene (Marija Magdalena sama, ili sa nekoliko pratilja) otkrile njegov prazan grob i da su one prvi svedoci Isusovog uskrsnuća iz mrtvih (Matej 28:1-10, Marko 16:1-8, Luka 23:55-24:10; Jovan 20:1-2).[1]