Hrišćansko monaštvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hrišćansko monaštvo je monaška (asketska) praksa razvijena unutar hrišćanstva. Hrišćanski monasticizam se pojavio u Egiptu krajem 3. veka i predstavljao je novi oblik posvećenog života.[1]
Monasticizam u hrišćanstvu uključuje izdvajanje od društva, isposništvo, fizički rad, molitvu, recitovanje Svetog pisma i traganje za savršenstvom u mističkom iskustvu.[1] Monaštvo se oslanja na ona Isusova učenja koja savetuju siromaštvo i potpuno posvećivanje Bogu. Glavni moto monaha je ljubav, prema Bogu više nego prema ičemu drugom. Monasi veruju da duša čovečija pripada Tvorcu, i podvižnik hoće da je Bogu oda u dostojnom stanju.[2]
Monasi žive u svojim sobama ("ćelijama"), ali se zajednički mole i obeduju. Pravoslavni monah mora upražnjavati tri zaveta: poslušnost, siromaštvo i celibat.