Dendritska ćelija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dendritske ćelije od (grč. dendron - drvo), su posebne vrste ćelija koje imaju razgranate citoplazmatske produžetke i nastaju u kostnoj srži (uglavnom od mijeloblasta a manjim delom od limfoblasta). Postoje u svim tkivima i organima sa izuzetkom mozga i rožnjače i formiraju razgranatu mrežu kojom se hvataju različiti antigeni.[1]
U epidermu kože postoje kao Langerhansove ćelije – nezrele ili neaktivirane ćelije).[2] Kada nezrele dendritske ćelije prihvate neki antigen, gube svoje razgranate citoplazmatske produžetke i sa limfom dolaze do sekundarnih limfoidnih organa gde okružuju limfocite međusobno se dodirujući citopalzmatskim produžetcima – interdigitalne ćelije.
Kao čuvari, dendritske ćelije patroliraju telom tražeći „strane zavojevač“e, bez obzira da li su bakterije, virusi ili opasni toksini. Nakon evidentiranja „okupatora“, koji se najčešće nazivaju antigeni, dendritske ćelije ih pretvaraju u manje komade prikupljajući antigenske fragmente na svojoj mobilnoj površinama. Dendritske ćelije potom putuju do limfnih čvorova ili slezine gde podstiču druge ćelije imunskog sistema da energično odgovore, posebno B ćelije koje čine antitela da neutrališu napadače i pokrenu posebne vrstu ćelija „T-ubice“ da krenu u napad i unište ih. Nova istraživanja pokazala su da su dendritske ćelije podjednako odgovorne i za naizgled suprotnu ulogu u zdravlju pod nazivom imunotolerancija, koja usporava „opasne“ ćelije imunskog sistema i sprečava ih da napadnu bezopasne materije ili sopstvena tkiva u telu.
Imajući u vidu ove funkcije dendritskih ćelija, ne iznenađuje da su predmet mnogih istraživanja u medicini. Koliko je veliki značaj dendritiskih ćelije u budećem savremenom lečenju i stimulaciji imunskog sistema, najbolje govori činjenica da je Ralf Stajnman zajedno sa Brusom Bojtlerom, američkim imunologom i genetičarem, i Žilom Ofmanom, francuskim biologom, dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za 2011. upravo za "otkriće dendritskih ćelija i njihove uloge u adaptivnom imunitetu").[3]