Blaženstva
From Wikipedia, the free encyclopedia
Blaženstva (latinski: beatitudes - blagoslovi[1]) u hrišćanskoj tradiciji označavaju skupinu blagoslova koje je Isus izrekao u svojoj čuvenoj besedi na gori.
Isusovi blagoslovi su zabeleženi u evanđeljima po Mateju i Luki, a neki se nalaze i u nekanonskom Evanđelju po Tomi. Neki proučavaoci smatraju da Isusovi blagoslovi izvorno potiču iz pretpostavljenog Q dokumenta i da je Luka zadržao izreke bliže originalu, jer tu Isus blagoslovi siromašne i glade, dok ih je Matej spiritualizovao, govoreći o "siromašnima duhom" i "gladnima pravde".[2]
U oba slučaja, Isusovi blagoslovi predstavljaju namerno izvrtanje uobičajenog shvatanja "blaženstva", odnosno sreće. Blagoslovi prate jednostavan obrazac: Isus imenuje grupu ljudi za koju se obično smatra da je lišena blagoslova ili neblagoslovena i proglašava ih blaženim.