Arapsko proljeće
From Wikipedia, the free encyclopedia
Protesti u arapskom svijetu ili arapsko proljeće je naziv koji se koristi za niz masovnih i u bližoj historiji nezabilježenih protestnih akcija koje su izbile u pretežno arapskim zemljama Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike u decembru 2010. i koje je trajale do oktobra/decembra 2012. godine. Započeli su u Tunisu oko 4 mjeseca nakon Obaminog predsedničkog memoranduma "Politička reforma na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi" [1] i potom su za samo mjesec dana doveli do pada autokratskog režima predsjednika Zine El Abidine Ben Alija, a odmah nakon toga poslužili i kao inspiracija sličnom pokretu u Egiptu, koji je u februaru 2011. doveo do odlaska dugogodišnjeg predsjednika Hosnija Mubaraka. U februaru 2011. protesti su Libiji prerasli u sveopšti ustanak protiv režima Moamera Gadafija, koji se završava Gadafijevom smrću i potpunom anarhijom u Libiji. Osim u te tri zemlje, veliki protesti, u kojima se traži silazak dotadašnjih vlastodržaca zabilježeni su u Bahreinu, Jemenu, Alžiru, Jordanu, Omanu, Džibutiju i Iraku, dok su manji incidenti zabilježeni u zemljama kao što su Saudijska Arabija, Kuvajt i Maroko. S obzirom da u bližoj istoriji Bliskog Istoka nije bilo slučajeva da vlastodršci odstupaju zbog uličnih protesta, kao i zbog velike uloge masovnih medija i Interneta u organizaciji i širenju protesta, mnogi prozapadni komentatori su skloni da ove događaje protumače kao revolucionarni val, ne postavljajući pri tome pitanje stranih uplitanja ili lažnih internet izvještavanja kao ono američkog državljanina u Velikoj Britaniji koji se na blogu predstavljao kao ugnjetavane sirijske lezbejke koristeći pri tome slike hrvatske državljanke [2]. Finalni rezultat ovih protesta-revolucija postaje dugoročna politička nestabilnost koju su dodatno pojačali izbori u onim državama gdje su se održali.