Vilim II., njemački car
njemački car i pruski kralj / From Wikipedia, the free encyclopedia
Vilim II. (njem. Wilhelm II.) (Berlin, 27. siječnja 1859. – Doorn, Nizozemska, 4. lipnja 1941.), njemački vladar iz dinastije Hohenzollern koji je u povijest ušao kao posljednji njemački car i pruski kralj.
Vilim II. | |
---|---|
Na ovoj slici car Vilim svojom desnom rukom podržava svoju lijevu paraliziranu ruku | |
Njemački car | |
Vladavina | 15. lipnja 1888. - 18. studenog 1918. |
Prethodnik | Fridrik III. |
Nasljednik | Ukinuta monarhija Friedrich Ebert (kao kancelar i predsjednik Weimarske Republike) |
Djeca | Vilim, njemački krunski princ Eitel Fridrik Adalbert August Vilim Oskar Joachim Viktorija Lujza |
Puno ime | njemački: Friedrich Wilhelm Viktor Albrecht hrvatski: Fridrik Vilim Viktor Albert |
Dinastija | Hohenzollern |
Otac | Fridrik III. |
Majka | Viktorija Njemačka |
Rođenje | 27. siječnja 1859., Berlin, Prusija |
Smrt | 4. lipnja 1941., Doorn, Nizozemska |
Potpis | |
Vjera | Luteran |
Stupio je na prijestolje godine 1888. i odmah došao u sukob s kancelarom Ottom von Bismarckom oko pitanja treba li se Njemačka u svojoj vanjskoj politici oslanjati na diplomaciju ili vojnu silu. Wilhelm je odgovor na to vidio u uspjesima pruske vojske u ratovima 19. stoljeća te Bismarcka prisilio na odstupanje. Nova agresivna politika odrazila se i u nagloj izgradnji njemačke ratne mornarice što je Drugi Reich dovelo u sukob s Britanskim Imperijem i uzrokovalo utrku u naoružanju te zbližavanje Britanije s Francuskom i Rusijom. Svi su ti događaji bitno doprinijeli izbijanju Prvog svjetskog rata 1914. godine.
Nekoliko dana prije njemačke kapitulacije u studenom 1918. godine, Vilim je abdicirao i otišao u progonstvo u Nizozemsku, a Njemačka je postala republikom. Jedna od odredbi Versailleskog mirovnog ugovora zahtijevala je da mu se sudi kao ratnom zločincu, ali ga je nizozemska vlada odbila izručiti.