Vikinška umjetnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vikinška umjetnost je široko prihvaćeni pojam za umjetnost Skandinavije (Norveška, Švedska i Danska) i udaljenih vikinških naselja, posebno onih na Britanskim otocima i Islandu, u razdoblju »vikinškog doba« od kraja 8. do početka 12. stoljeća. Vikinška umjetnost dijeli mnoge zajedničke elemente s keltskom umjetnošću, germanskom umjetnošću, kasnijim romaničkim stilom i istočnoeuropskom umjetnošću.[1]
Premda je proučavanje vikinške umjetnosti započelo u kasnom 19. stoljeću, studija vikinške umjetnosti postiže zrelost u ranom 20. stoljeću, nakon što je norveški arheolog Haakon Shetelig objavio rad s detaljnim opisima rezbarijama ukrašenih drvenih površina na Oseberškom brodu otkrivenom 1904. God. 1966. engleski arheolog David M. Wilson i njegov danski kolega Ole Klindt-Jensen objavili su knjigu Vikinška umjetnost i time stvorili temelje sistematizacije ovog područja umjetnosti kao i njezine kronologije, koja se još uvijek koristi.