Suradnik:Imbehind/NDH
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nezavisna Država Hrvatska (NDH) je bila marionetska država za vrijeme Drugog svjetskog rata u okviru poretka sila Osovine.[1][2] Osnovana je 10. travnja 1941., nakon agresije Sila osovine tijekom Travanjskog rata i povodom raspada Kraljevine Jugoslavije koji je uslijedio nakon tog kratkog rata. NDH je vodstvo ustaškoga pokreta proglasilo 10. travnja 1941. nakon sloma Kraljevine Jugoslavije; bila je dio osovinskoga poretka nacističke Njemačke i fašističke Italije.[3]
|
NDH je bila protektorat talijanskih i njemačkih te nije bila međunarodno priznata izvan okvira ratom uvjetovane njemačke i talijanske utjecajne sfere. Iako je uspostava same hrvatske države nakon sloma Kraljevine Jugoslavije u hrvatskoj javnosti bila pozdravljena od dijela populacije, već prvi koraci vlasti doveli su do širokog razočaranja takvom NDH kojoj je Italija oduzela dragocjena primorska područja, a Mađarska Međimurje i Baranju.
Tijekom cijelog svog postojanja, NDH je bila totalitarna diktatura, u kojoj je sve bilo podvrgnuto vlasti ustaškog Poglavnika i ustaškog pokreta.[4] NDH 15. svibnja 1941. službeno postaje monarhija proglašenjem Zakonske odredbe o kruni Zvonimirovoj.[5] Za kralja je odabran talijanski princ Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe Torino di Savoia, vojvoda od Spoleta i od Aoste iz kraljevske dinastije Savoja koji uzima ime Tomislav II. i postaje kralj Hrvatske, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina.
Vlasti NDH su ubrzo nakon proglašenja države uvele rasne, diskriminacijske i represivne zakone, te počele provoditi genocidnu politiku prema Srbima, Židovima i Romima, kao i represalije nad Hrvatima i Bošnjacima koji su također postali žrtve brutalnih, drakonskih mjera ustaša.[6] Prvi koncentracijski logor u NDH bio je logor Danica kraj Koprivnice koji je osnovan je već 15. travnja 1941,[7] a na teritoriju NDH u periodu 1941-45 djelovalo je ukupno 22 koncentracijska logora od kojih je najpoznatiji Koncentracijski logor Jasenovac.
Ustaški teror i represalije potaknuli su ustanke među Srbima na području NDH, najprije u lipnju 1941. god. na području Hercegovine, a mjesec dana kasnije na tromeđi Like, Bosanske Krajine i Dalmacije. Ustanici su se potom pridružili postrojbama partizana koje su predvodili komunisti, ili pak postrojbama četnika. Partizanima će se potom pridruživati i antifašistički nastrojeni Hrvati (osobito na područjima okupiranima od Italije) i Bošnjaci.[8] Četnici su uskoro počeli surađivati s okupatorima i vlastima NDH,[9] dok je partizanski otpor dalje rastao, što je dovelo do žestokih i dugotrajnih borbi na području NDH, uključujući više velikih protu-partizanskih ofenziva od strane združenih njemačkih, talijanskih, ustaških i četničkih snaga.[10] Prvenstveno na području talijanske okupacije s vremenom nastaju i velika područja pod kontrolom četnika (koji surađuju s talijanskim okupacijskim vlastima) i partizana (NOVJ, snage pod kontrolom Komunističke partije Jugoslavije) kojima talijanske snage nakon Pada Italije 1943. predaju znatnu količinu naoružanja, te koji će uz podršku zapadnih saveznika uspijevati držati pod kontrolom sve veće područje i uvelike sabotirati gospodarsku aktivnost na preostalom području NDH.
Konačan slom NDH nastupa 4. svibnja 1945. kada je raspuštena ustaška vlada. Ustaše masovno napuštaju Zagreb 6. svibnja, zajedno s većinom preostale ustaške i domobranske vojske te s izbjeglim civilima, bježeći pred nadirućim partizanskim postrojbama prema slovenskoj granici i dalje prema Austriji gdje su se planirali predati Britanskoj vojsci. 15. svibnja vojska u bijegu okuplja se u blizini austrijskog gradića Bleiburga gdje je položila oružje nakon čega je od strane Britanaca predana u ruke vojske NOVJ.