Revolucija u Tunisu 2010. – 2011.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Revolucija u Tunisu (francuski La Révolution tunisienne de 2010-2011, arapski الثورة التونسية ) ili revolucija jasmina (francuski Révolution de jasmin, arapski ثورة الياسمين) naziv je za krvave prosvjede protiv vlasti u Tunisu. Unatoč vladinim pokušajima nasilnog gušenja prosvjeda, vlast je smijenjena.[1] Smatra ju se početkom arapskog proljeća. Usprkos nasilnim pokušajima gušenja, ova intenzivna kampanja građanskog otpora se smatra nenasilnom.[2]
Revolucija je dobila ime po cvijetu jasmina. Bijeli mirisni cvijet jasmina simbol je države Tunisa. Cvijet jasmina Tunižanima znači čistoću, životnu sreću i snošljivost.[1]
Događaj koji je prethodio valu prosvjeda zbio se 17. prosinca 2010. godine. Događaj koji je označio početak bilo je samozapaljenje Mohameda Bouazizija u gradu Sidi Bouzidu na jugu Tunisa. Događaj nije ostao izoliran i nepoznat široj javnosti. You Tubeom se ubrzo proširila snimka Bouazizijeva samozapaljenja, brojni su videosnimci, od kojih su neki pregledani više od 200 000 puta. Onih s oznakom Sidi Bouzid više je od 30 000.[3]
Već idući dan u tom gradu počeli su prosvjedi.[4]
Razlozi nezadovoljstva bili su visoka stopa inflacije, nezaposlenost mladeži, visoka stopa korupcije u društvu i sveopće nezadovoljstvo. Uz navedeno, obilježja političkog, društvenog i vrijednosnog konteksta zemalja arapskog proljeća bilo je ista i u Tunisu: islamska zemlja, autoritarni i totalitarni politički režim i siromaštvo.[3] Val prosvjeda krenuo krenuo je 19. prosinca 2010. godine, a potom se proširio diljem Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka.[3]
Prosvjedi su trajali mjesec dana. Krvavo su ugušeni. Ipak, 14. siječnja 2011., srušena autoritarna je vlada Zina El Abidina Ben Alija, koji je 23 godine bio na vlasti. Ova smjena bila je prvi ovakav slučaj u arapskome svijetu.[1] Spomenutog 14. siječnja 2011. godine, predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je iz zemlje.[3]
Tunis i Egipat primjer su dviju glavnih država za koje se može reći da je revolucija uspjela. Osobitost revolucija u objema državama bila je ta što su se putem društvenih mreža širili koordinacija i planovi te akcije pobunjenih.[3]