Plazas de soberanía
From Wikipedia, the free encyclopedia
Plazas de soberanía (Španjolski izgovor: [ˈplaθas ðe soβeɾaˈni.a] , lit. "utvrde suvereniteta") [1] je izraz koji opisuje niz španjolskih prekomorskih manjih teritorija raštrkanih duž obale Sredozemnog mora koja graniči s Marokom u Africi, ili koji su bliži Africi nego Europi. Ovaj se izraz koristi za one teritorije koji su bili dio Španjolske od formiranja moderne španjolske države (1492. – 1556.), za razliku od afričkih teritorija koje je Španjolska stekla tijekom 19. i ranog 20. stoljeća u Borbi za Afriku.
Povijesno gledano, napravljena je razlika između takozvanih "glavnih mjesta suvereniteta", koja se sastoje od autonomnih gradova Ceuta i Melilla, i "manjih mjesta suvereniteta", koja se odnose na niz otoka (i malog poluotoka) duž obala. U sadašnjosti, termin se uglavnom odnosi na potonje.
Maroko polaže pravo na te teritorije (osim otoka Alborán, dalje od Afrike) od svoje neovisnosti 1956.[2]