Pečenezi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pečenezi (lat.: Pacinaca(e)[2], tur.: Peçenek(ler)[3] srednjetur.: بَجَنَكْ [Bäčänäk]) bili su polunomadski narod iz Središnje Azije čija izvorna domovina nije poznata, ali u 8. i 9. stoljeću naseljeni su između Volge i Urala. Govorili su pečeneškim jezikom, koji je pripadao oguskoj grani turkijske jezične porodice.[4] Hazari i Kumani ih oko 889. tjeraju na zapad, na što su potaknuli i Mađare te se naseljavaju u južnoj Ukrajini duž obala Dnjepra. S Pečenezima ratuje Kijevska Rus', 968. opsjedaju Kijev, a 972. ubili su i kneza Svjatoslava I.. Godine 1036. porazio ih je Jaroslav što ih je potaknulo na seobu u smjeru donjeg Dunava. Ovdje ih opet (1064.) napadaju Kumani, dio njih istrijebe, a dio asimiliraju. Pojavljuju se 1091. u povijesnim zapisima nakon napada na Konstantinopol kada im bizantski car Aleksije I. Komnen nanosi težak poraz. Kasnije čine važnu zajednicu među Mađarima gdje su i izgubili identitet.
Pečenezi |
---|
Tamgha Pečenega, koja prema Mahmudu al-Kašgariju predstavlja eurazijsku svraku, a prema Abu al-Ghazi Bahaduru predstavlja arktičkoga sokola.[1] |
Ukupno pripadnika |
izumrli |
Značajna područja naseljavanja |
Istočna Europa, Mala Azija (povijesno) |
Jezik |
Pečeneški jezik |
Vjera |
Kršćanstvo i tengrizam (povijesno), kasnije islam |
Povezane etničke grupe |
Oguzi i Kumani |