Kronologija ustaških zločina 1942.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nezavisna Država Hrvatska (1941. – 1945.) proglašena je 10. travnja 1941. nakon ulaska njemačkih okupacijskih postrojbi u Zagreb. Tijekom prve godine postojanja NDH počinjeni su neki od najmasovnijih zločina ustaša nad srpskim, židovskim i romskim civilima i komunistima, među kojima je najviše bilo pripadnika hrvatskog naroda.
U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava) Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta. |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Ideologija ustaškog pokreta bila je temeljena na rasističkoj i ekstremno nacionalističkoj politici, po uzoru na fašističke pokrete u Europi, osobito one najutjecajnije - u Italiji i Njemačkoj, na osnovu čega se ovaj pokret ubraja među fašističke pokrete. Osnovna tendencija ustaške politike ticala se stvaranja etnički homogenog prostora u kome neće biti mjesta za pripadnike srpskog, židovskog i romskog naroda, kao i za političke neistomišljenike, osobito kada je riječ o komunistima. Ovakva politika rezultirala je masovnim uništavanjem srpskog, židovskog i romskog stanovništva, kao i svih političkih protivnika bez obzira na etničko podrijetlo. Ovakva praksa bila je karakteristična za sve dijelove NDH.
Izbijanjem partizanskog ustanka tijekom 1941. u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, smanjen je intenzitet ustaških zločina u pojedinim regijama na području NDH. Boljom organizacijom partizanskog pokreta i masovnijim priljevom boraca omogućen je aktivniji otpor fašističkim formacijama i stvaranje slobodnih teritorija. Ustaše sada moraju angažirati velike snage kako bi prodrli u srpska naselja, dok im je tijekom ljeta 1941. polazilo za rukom da sa manjim snagama pohvataju velik broj stanovnika koje bi potom likvidirali. Međutim, u pojedinim regijama u kojima su uvjeti organiziranja antifašističke borbe bili otežani (Srijem, Slavonija, gradska naselja, itd.) ili u regijama koje su bile izložene ofenzivama ustaških i njemačkih snaga (Kozara, Kordun, Fruška gora, itd.) zabilježeni su masovni zločini i masovne deportacije lokalnog stanovništva u logore, što je podrazumijevalo izuzetno visoke ljudske gubitke. Također, tijekom 1942. zapaža se masovnije uništavanje romskog stanovništva nego prethodne godine. Ovo se odnosi na kolektivne deportacije romskih zajednica u logor Jasenovac. Isto tako, tijekom 1942. učestale su kolektivne deportacije stanovništva srpskih sela Bosanske krajine, Slavonije i dijela Banije, kao i masovne deportacije iz drugih regija u logor Jasenovac, a nastavljene su i deportacije židovskog stanovništva u logore, kao i prethodne godine.
Pojedine regije nastanjene srpskim stanovništvom, prije svega u Bosni, bile su 1942. pošteđene ustaških pokolja i masovnijih deportacija u logore zahvaljujući sporazumima o suradnji sa organima NDH s lokalnim četničkim odredima. Ipak, ovi sporazumi, kao i neposredna suradnja četnika s NDH, omogućili su oružanim formacijama NDH da se više usredotoče na područja pod kontrolom partizana, što je rezultiralo masovnim stradanjima civilnog stanovništva i boraca NOVJ.