Kai Manne Börje Siegbahn
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kai Manne Börje Siegbahn ili samo Kai Siegbahn (Lund, 20. travnja 1918. – Ängelholm, 20. srpnja 2007.), švedski fizičar. Sin K. M. G. Siegbahna. Studirao fiziku, matematiku i kemiju u Uppsali (od 1936. do 1942). te doktorirao u Stockholmu 1944. Od 1942. radio u Nobelovu institutu Kraljevske švedske akademije znanosti, profesor fizike na Kraljevskom institutu za fiziku u Stockholmu (od 1951. do 1954.), sveučilišni profesor u Uppsali (od 1954. do 1984.). Bavio se atomskom i molekularnom fizikom, nuklearnom fizikom, plazmom i elektronskom optikom. Razvio je elektronski spektrometar za istraživanje energijskih spektara fotoelektrona te utemeljio fotoelektronsku spektroskopiju visoke razlučivosti, za što je podijelio Nobelovu nagradu za fiziku 1981. s N. Bloembergenom i A. L. Schawlowom. Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1978.) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1983.). Po njem je nazvan planetoid (10446 Siegbahn).[1]
Kai Manne Börje Siegbahn | |
| |
Rođenje | 20. travnja 1918. Lund, Skåne, Švedska |
---|---|
Smrt | 20. srpnja 2007. Ängelholm, Skåne, Švedska |
Državljanstvo | Šveđanin |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Stockholmu Sveučilište u Uppsali |
Alma mater | Sveučilište u Stockholmu |
Poznat po | Elektronska spektroskopija |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1981.) |
sin K. M. G. Siegbahna | |
Portal o životopisima |