Gospodarstvo Azerbajdžana
From Wikipedia, the free encyclopedia
Gospodarstvo Azerbajdžana predstavlja nacionalno gospodarstvo Republike Azerbajdžan. Riječ je o gospodarstvu koje je završilo svoju post-sovjetsku tranziciju te se danas temelji na nafti i zemnom plinu. Izvoz ovih derivata ide kroz naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (tzv. BTC) koji je otvoren 25. svibnja 2005. Njime se nafta preko Azerbajdžana i Gruzije dovodi do turske sredozemne luke Ceyhana. Tu su i naftovod Baku-Supsa koji završava na crnomorskoj obali Gruzije (otvoren 1999. godine) te prijestolnica Baku kao važna luka za izvoz energenata. Njime se nafta transportira na globalno tržište, čime se otvara novi zapadni smjer prijevoza azerbajdžanske nafte.
Gospodarstvo Azerbajdžana | ||
---|---|---|
Pogled na Flame Towers u Bakuu kao simbole azerskog gospodarskog booma temeljenog na izvozu nafte i plina | ||
Valuta | Azerbajdžanski manat | |
Fiskalna godina | Standardna kalandarska godina[1] | |
Gospodarske organizacije | ZND, ECO, GUAM, WTO (promatrač) | |
Statistika | ||
BDP (PPP) | 100,4 milijardi USD (2013.)[1] (76.[1]) | |
BDP rast | 3,5 % (2013. proc.)[1] | |
BDP per capita | 10.800 USD (2013. proc.)[1] | |
BDP po sektoru | poljoprivreda (6,2 %), industrija (63 %), usluge (30,8 %)(2013. proc.)[1] | |
Inflacija (IPC) | 2,4 % (2013. proc.)[1] | |
Stopa siromaštva | 6 % (2013. proc.)[1] | |
Radna snaga | 6,2 milijuna (2012. proc.) [1] | |
Radna snaga prem zanimanju | poljoprivreda (38,3 %), industrija (12,1 %), usluge (49,6 %)(2008. proc.)[1] | |
Nezaposlenost | 6 %(2012. proc.) [1] | |
Glavna industrija | proizvodnja nafte i zemnog plina te naftnih proizvoda, oprema za naftna polja, čelik, željezna ruda, cement, kemijski i petrokemijski proizvodi, tekstil[1] | |
Trgovina | ||
Izvoz | 34,46 milijardi USD (2013. proc.)[1] | |
Izvozna dobra | nafta i zemni plin (90 %), strojevi, pamuk, hrana[1] | |
Glavni izvozni partneri | Italija (27,1 %), Francuska (8,1 %), Indonezija (6,9 %), Njemačka (5,9 %), Izrael (5,4 %), Indija (4,2 %), SAD (4,2 %) (2012. proc.)[1] | |
Uvoz | 11,98 milijardi USD (2013. proc.)[1] | |
Uvozna dobra | strojevi i oprema, naftni proizvodi, hrana, metali, kemijski proizvodi[1] | |
Glavni uvozni partneri | Turska (17,8 %), Rusija (13,7 %), Kina (7,5 %), Njemačka (6,9 %), UK (6,8 %), Ukrajina (5,5 %), Ukrajina (4,9 %) (2012. proc.)[1] | |
Javne financije | ||
Javni dug | 7,5 % BDP-a (2013. proc.)[1] | |
Prihodi | 27,61 milijardi USD (2013. proc.)[1] | |
Rashodi | 27,24 milijardi USD (2013. proc.)[1] | |
Ekonomska pomoć | ||
Glavni izvor Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima |
U prvom tromjesječju 2007. godine, azerski BDP je porastao za 41,7% što je vjerojatno najveći porast u odnosu na druge države svijeta. Nacionalna valuta, azerbajdžanski manat je bio stabilan 2000. godine nakon čega je deprecirao za 3,8% u odnosu na američki dolar. Iste godine je proračunski deficit iznosio svega 1,3% nacionalnog BDP-a.
Nacionalna Vlada je za razvoj gospodarstva odlučila provesti ekonomske reforme. Tako se ponajviše radilo na otvaranju trgovinske politike međutim kao velika "kočnica" pokazala se neučinkovita javna uprava u kojoj su pomiješani poslovni i regulatorni interesi. Vlada je u velikoj mjeri završila privatizaciju poljoprivrednog zemljišta te malih i srednjih poduzeća. U kolovozu 2000. godine s radom je započela druga faza programa privatizacije kojoj je cilj privatizacija velikih državnih poduzeća. Ekonomsku aktivnost u zemlji od 2001. regulira Ministarstvo za ekonomski razvoj.