Europska središnja banka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Europska središnja banka (ESB, eng. European Central Bank - ECB) središnja je banka eurozone, monetarne unije 20 država članica Europske unije koje su usvojile euro kao vlastitu valutu. Osnovana je u sklopu Ugovora iz Amsterdama i jedna je od četiri najvažnije središnje banke na svijetu. Također je jedna od sedam institucija Europske unije, definiranih Ugovorom o Europskoj uniji (TEU). Temeljni kapital banke u vlasništvu je svih 27 središnjih banaka svake države članice EU-a.[1] Trenutačna predsjednica ESB-a je Christine Lagarde, a sjedište Europske središnje banke nalazi se u Frankfurtu u Njemačkoj u novoizgrađenom sjedištu u kojeg se preselila iz bivšeg sjedišta u neboderu Eurotower.
Logo i sjedište Europske središnje banke | ||||
Općenito | ||||
---|---|---|---|---|
Sjedište | Ostend, Frankfurt, Njemačka | |||
Ustanovljena | 1. lipnja 1998. | |||
Predsjednik | Christine Lagarde | |||
Potpredsjednik | Luis de Guindos | |||
Glavni ekonomist | Philip R. Lane | |||
Valuta | EUR |
Primarni cilj ESB-a je održati stabilnost cijena u eurozoni i propisan je člankom 2. Statuta ESB-a.[2] Njegove osnovne zadaće, utvrđene u članku 3. Statuta,[2] su određivanje i provođenje monetarne politike na području eurozone, vođenje deviznih financijskih operacija, briga o deviznim rezervama Europskog sustava središnjih banaka, održavanje infrastrukture financijskog tržišta u sustavu plaćanja TARGET2, te održavanje tehničke platforme (koja se trenutno razvija) za namirenje transakcija vrijednosnim papirima u Europi (TARGET2 vrijednosni papiri). Prema članku 16. Statuta,[2] ESB ima ekskluzivno pravo odobrenja izdavanja novčanica eura. Države članice mogu izdavati eurokovanice, ali ESB prethodno mora odobriti iznos.
ESB je izravno podređena europskom zakonu, ali njezin je sastav nalik korporaciji u smislu da ESB ima dioničare i dionički kapital. Kapital ESB-a iznosi 11 milijardi eura, a drže ga nacionalne središnje banke država članica kao dioničari.[1] Početno pravilo za raspodjelu kapitala utvrđeno je 1998. na temelju broja stanovnika država i veličine BDP-a, ali ključ raspodjele kapitala kasnije je prilagođen novonastalim uvjetima.[1] Dionice u ESB-u nisu prenosive i ne mogu se koristiti kao zalog.