Električna rasvjeta
From Wikipedia, the free encyclopedia
Električna rasvjeta (ili samo rasvjeta) je primjena svjetlosti dobivene uz pomoć električne struje. U žaruljama svjetlost nastaje zračenjem užarenoga tijela, a potrebna se temperatura postiže prolaskom električne struje kroz tijelo s dovoljnim električnim otporom. Tako rade obična žarulja sa žarnom niti i halogena žarulja.
U plinskim svjetiljkama svjetlost nastaje u cijevima s plinovima i parama prilikom tinjavog ili lučnog pražnjenja. Pražnjenje je većinom popraćeno emisijom elektromagnetskog zračenja, i to u nekim izvorima izravnom emisijom vidljivoga zračenja (svjetlosti), a u nekima emisijom ultraljubičastoga zračenja, koje pobuđuje fluorescenciju materijala na unutarnjoj strani cijevi, što opet rezultira svjetlošću. Na tome načelu kao električni svjetlosni izvori rade fluorescentne cijevi, te živina svjetiljka i natrijska svjetiljka.[1]
Električni svjetlosni izvor, reflektor i armatura glavni su dijelovi električne svjetiljke, shvaćene u širem smislu kao rasvjetno tijelo. Zadatak je reflektora i armature da na pogodan način razdijele svjetlosni tok, da spriječe ili bar smanje bliještanje i da zaštite svjetlosni izvor od vjetra, kiše i prašine, a okolinu od prekomjerna zagrijavanja. Reflektor usmjeruje svjetlost i povećava svjetlosnu jakost u određenome smjeru, ali ne može povećati ukupan svjetlosni tok. Osim pojačanja (omjera najveće i srednje svjetlosne jakosti), važni su i podatci o smjeru u kojem reflektor daje najveću svjetlosnu jakost (to jest kut što ga čini taj smjer s okomicom), o zaštiti od bliještanja, o mogućnosti odbijanja svjetlosti i tako dalje. Za svjetiljke se često daju fotometrijske krivulje s podatcima o svjetlosnoj jakosti u određenom smjeru. Električna svjetiljka može davati izravnu, pretežno izravnu, poluizravnu i neizravnu rasvjetu. Svjetiljka za izravnu rasvjetu osvjetljuje samo prostor na koji je usmjerena. Ona može svijetliti prema dubini i u širinu, a svjetlost se može po potrebi i raspršiti difuzorom. Kod pretežno izravne rasvjete unutrašnji reflektor i opalno zvono svjetiljke usmjeruju veći dio svjetlosti obično prema donjem, a manji prema gornjem poluprostoru, gdje se odbija od stropa, koji treba biti svijetle boje. Svjetiljka za poluizravnu rasvjetu veći dio svjetlosti usmjeruje obično prema gore, gdje se svjetlost odbija od stropa i zidova, a samo se njezin mali dio, jako raspršeno, upućuje prema dolje. Svjetiljka za neizravnu rasvjetu daje svjetlost koja ne bliješti, pa predmeti ne bacaju sjenu.