Buckinghamska palača
From Wikipedia, the free encyclopedia
Buckinghamska palača[1] je kraljevska rezidencija u Londonu i administrativno sjedište monarha Ujedinjenoga Kraljevstva.[lower-alpha 1][2] Palača je smještena u gradskoj četvrti Westminster i često je središnje mjesto državnih svečanosti i kraljevskih ceremonija, te ključna točka okupljanja za britanski narod u vrijeme nacionalnoga veselja i žalosti.
Buckinghamska palača | |
---|---|
Buckingham Palace (engl.) | |
Pogled s visine na Buckinghamsku palaču tijekom proslave 90. rođendana kraljice Elizabete II. 2016. | |
Opće informacije | |
Vrsta | kraljevska palača |
Stil arhitekture | neoklasicizam |
Lokacija | London |
Adresa | London SW1A 1AA |
Koordinate | 51°30′03″N 0°08′31″W |
Početak gradnje | 1705. |
Završeno | 1825. |
Otvaranje | 1849. |
Renovirano | 1913. |
Vlasnik | Britanska monarhija |
Visina | |
Visina | 24 m |
Tehnički detalji | |
Podna površina | 77 000 m² |
Dizajn i konstrukcija | |
Arhitekt | John Nash |
Mrežno mjesto | Službene mrežne stranice Buckinghamske palače - eng. |
Objekt oko koje je izgrađena današnja palača izvorno se nazivala Buckinghamska kuća. Bila je to velika gradska kuća izgrađena za prvog vojvodu od Buckinghama 1703. godine na području koje je bilo u privatnom vlasništvu najmanje 150 godina. Kupio ju je kralj Đuro III. 1761. kao privatnu rezidenciju za kraljicu Šarlotu i od tada je nazivana Kraljičina kuća. Tijekom 19. stoljeća je pod vodstvom arhitekata Johna Nasha i Edwarda Blorea započelo veliko proširenje postojeće zgrade tijekom kojeg su izgrađena tri krila oko središnjeg dvorišta. Buckinghamska palača postala je londonska rezidencija britanskoga monarha nakon dolaska kraljice Viktorije 1837. godine.
Posljednja velika strukturalna proširenja učinjena su u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću uključujući Istočno pročelje na kojemu se nalazi dobro poznati balkon s kojega kraljevska obitelj tradicionalno pozdravlja građanstvo. Tijekom njemačkoga bombardiranja u Drugom svjetskom ratu uništena je dvorska kapela, a na njenom je mjestu izgrađena Kraljičina galerija, te je 1962. otvorena za javnost sa zbirkom umjetničkih djela iz Kraljevske zbirke.
Izvorni dizajn većinom sačuvane unutrašnjosti iz ranog 19. stoljeća prema savjetu Charlesa Longa karakterizira značajno korištenje štukaturnog mramora scagliole jarkih boja te plavog i ružičastog lapis lazulija. Kralj Eduard VII. dao je djelomično preurediti palaču u stilu i bojama razdoblja Belle Époque. Mnoge manje sobe za primanje uređene su u kineskome regentskom stilu s namještajem i priborom donesenim iz Kraljevskog paviljona u Brightonu i iz kuće Carlton. Palača ima 775 soba, a krasi ju najveći privatni vrt u Londonu. Svečane sobe, koje se koriste za službene i državničke zabave, otvorene su za javnost svake godine veći dio kolovoza i rujna te nekoliko dana zimi i u proljeće.