Anžuvinci
From Wikipedia, the free encyclopedia
Anžuvinci su francuska dinastija, mlađa loza francuske kraljevske dinastije Capet, osnovana u 14.stoljeću. Naziva se drugom dinastijom Anžuvinaca, kako bi se razlikovala od prethodne koja je također upravljala grofovijom Anjou. Isprva su članovi dinastije bili vladari na Siciliji (do 1282.), a potom u Napuljskom Kraljevstvu. Rodbinskim vezama povezali su se s hrvatsko-ugarskom dinastijom Arpadovića, čiju krunu su nasljedili nakon gašenja te dinastije 1301. godine.[1] Prvi Anžuvinac na hrvatsko-ugarskom prijestolju bio je Karlo I. Robert (1301. – 1342.), kojega je na prijestolje doveo hrvatski ban Pavao I. Šubić Bribirski. Od Hrvata je dobio povjerenje, ali se u Ugarskoj morao boriti još 20 godina da bi ga priznali. Njegov nasljednik je Ludovik I. Anžuvinac, njegov sin. Anžuvinci su vladali Hrvatsko-Ugarskom od 1301. do 1386.
Dinastija Anžuvinci | |
---|---|
Grb druge dinastije Anžuvinaca kojoj pripadaju i Anžuvinski vladari Ugarsko-Hrvatske | |
Država | Napuljsko Kraljevstvo <Kraljevina Sicilija Ugarska Hrvatska Poljska |
Etničko podrijetlo | Francuzi |
Matična kuća | Kapetovići |
Naslovi | grof Anjoua kralj Sicilije kralj Napulja kralj Jeruzalema kralj Ugarske kralj Hrvatske i Dalmacije kralj Poljske |
Osnutak | 1246. |
Osnivač | Karlo I. Napuljski |
Izumrli | 1435. |
Zadnji vladar | Ivana II. Napuljska |
U doba najveće moći dinastija Anžuvinaca vladala je Poljskom, Hrvatskom i Ugarskom, južnom Italijom, Provansom, dijelovima Albanije i u nekoliko francuskih grofovija.[2]